Svako jutro nas dočeka novi plast informacija kako će iz blagajne nas, hrvatskih poreznih obveznika, biti isplaćeno još novca. Zapravo, platit ćemo nešto što odavno znamo da ćemo platiti, iako nas maze pričom o Pandama koje će spasiti stvari. Neće. Godine u kojima je fiskalna disciplina bila samo mrtvo slovo na papiru dolaze na naplatu.
To je potonuli brod i davno je trebalo prekinuti ovo mučenje. Gotovo je nevjerojatno koliko je potrebno vremena da pazinski trgovački sud otvori očiti stečaj. Nekidan je na N1 g. Fižulić obrazovao gledateljstvo očitim: da i u stečaju postoji mogućnost likvidacije ili preustroja.
MALO O FINANCIJAMA
U financijama se može izračunati i tzv. likvidacijska vrijednost. Ona od vrijednosti ukupnog kapitala oduzima vrijednost nematerijalne imovine. Podsjetimo, osnovna računovodstvena jednadžba glasi:
AKTIVA = PASIVA;
ili u proširenom obliku,
IMOVINA = OBVEZE + KAPITAL.
Vrijednost kapitala dakle određena je vrijednošću ukupne imovine umanjene za obveze. Likvidacijska vrijednost (LV) jest iznos kapitala umanjen za nematerijalnu imovinu. To znači da je
LV = Imovina – Nematerijalna imovina – Obveze.
Ovaj pokazatelj ima smisla računati za poslovne subjekte koji imaju nekakvu supstancu, pa se u slučaju trenda pada očituje povećanje rizika. Kod mrtvaca kao što je Uljanik, imovina kapitala (supstance) je izjedena, pa umanjenje s iznosom eventualne nematerijalne imovine dodatno umanjuje taj već debelo negativan iznos.
Vrijednost takvog društva može se procijeniti na temelju mogućih iznosa od prodaje zemljišta ili druge neke imovine. Budući da je ovo društvo toliko ruinirano, ne može se očekivati da će i prodaja s diskontom biti nešto spektakularno.
U jednom od idućih članaka pokazat ću kako se računa vrijednost u slučaju nastupa bankrota. O tome sam pisao i za RiF, preciznije, o njenom računanju s određenom vjerojatnosti (op. članak za RiF je pod šifrom, na poveznici je sažetak). To je podloga za bilo koji sustav rejtinga, što se ugrađuje u cijenu novca ili u konačnici, što se ugrađuje u vrijednost bilo koje prodaje u kojoj postoji vjerojatnost gubitka, pa i onog najmanjeg. Mudar poduzetnik to čini barem okvirno, a obrazovan to čini precizno.
FISKALNA DISCIPLINA KAO POSTIGNUĆE
“Rasterećujemo gospodarstvo i građane, a pritom ostvarujemo proračunski višak”, rekao je premijer Plenković te “podsjetio da je 2015. godine proračunski manjak iznosio 10,8 milijardi kuna”, kako prenose mediji. Premijer je istaknuo kako se radi o odgovornoj proračunskoj politici, a slične je sintagme upotrebljavao nekoliko puta. Posebno je to isticao kad su rejting agencije mijenjale svoje viđenje o “smeću“, čak i u ovoj eurokampanji.
Postignuće je ključna riječ, možete je guglati uz prezime “Plenković”. Sada premijer Plenković ističe kako se radi o važnim postignućima odgovorne politike. Dodaje i kako su to važna postignuća odgovornog vođenja javnih financija i fiskalne konsolidacije, a sve to uz ogromno porezno rasterećenje. Ono je ukupno iznosilo 6,5 milijardi kuna, i još dvije milijarde ukidanjem raznih administrativnih barijera.
Podsjetile su me ove riječi na ono što sam prethodno govorio o potrebnom fiskalnom konzervativizmu. Fiskalna disciplina je nužni uvjet za fiskalni konzervativizam.
Ovdje se smatra postignućem da se ne potroši više od onoga što se zaradilo. Ako to bacimo na osobnu razinu, može to biti generalni lakmus-test za svakoga. Treba li vjerovati išta ikomu, pa i sebi samome da nešto zna i može, ako vječno živi u dugu i minusu? (Molim nemojte sada izvlačiti blokirane i ovršene, to me podsjeća na argumente u usijanim debatama kada se iznimka stavlja kao generalno pravilo.)
Ne, ne može. Ne može se dugoročno živjeti iznad mogućnosti. Dug se kad-tad mora vratiti. Fiskalna disciplina je važna i za gospodarski rast jer su privatne investicije u pravilu učinkovitije od javnih. Ovdje se pak, u tri desetljeća samostalnosti, postignućem smatra da nismo u proračunskom deficitu. Nedovoljno, drugovi, za sve nas koji nemamo Hrvatsku.
Pitanje za ispit savjesti: Jesam li trošio/-la prekomjerno ili bespotrebno, kupujući stvari i imovinu koje ne trebam, da bih zadivio/-la ljude koje ne poznajem?
