Dio političke elite želi nam prikazati kako je skupo ne činiti ništa. Konkretno, po pitanju Uljanika i pod motom “država d’uradi nešto”, čelnik SDP-a Davor Bernardić je upravo na tom tragu. “Svaki dan nerješavanje problema Uljanika hrvatske građane i hrvatsku državu košta dva milijuna kuna. Od prve neisplaćene plaće u Uljaniku prošlo je sedam mjeseci, a to pokazuje da ova Vlada nema apsolutno nikakvu ideju i nikakav plan za Uljanik i to će sad hrvatske građane koštati više od 350 milijuna kuna. Dakle gotovo 400 milijuna kuna morat će platiti svi hrvatski građani zato što ova Vlada u zadnjih sedam mjeseci nije uspjela riješiti problem.” A koliko koštaju političke stranke i financiranje stabilne nekvalitete upravljanja, nitko se ne pita.
OPORTUNITETNI TROŠ KOVI. O PLAKANJU I PLAĆANJU
Osim što su radnici u kolektivu najveći vlasnici, a vlasništvo obvezuje na brigu po samoj naravi vlasništva, g. Bernardić na tragu je ideje o oportunitetnom trošku. To je zaista najveći trošak od svih, iako nije eksplicitne, nego implicitne naravi. Radi se o ukupnom trošku kapitala, ali o toj ezoteričnoj temi financija rado ću raspravljati kasnije. Ili prije. Ovdje sam želio reći nešto drugo.
Za razliku od promašene moralne kuknjave, htio bih dati usporedbu koliko hrvatske državljane košta svaki dan financiranja političke nevjerodostojne stabilnosti, aljkavosti, perpetuiranja prelijevanja iz šupljeg u prazno, kojeg zaista mi koji pridonosimo porezima plaćamo. A mi plaćamo. Svaki dan to plaćamo i često – plačemo.
KOLIKO KOŠ TAJU POLITIČKE STRANKE PO ZAPOSLENOM
U veljači je prema podacima DZS-a ukupni broj zaposlenih bio 1.375.584. Prema obavljenoj reviziji sa strane Državnog ureda za reviziju hrvatske su političke stranke u 2017. godini prihodovale gotovo 134 milijuna kuna, od čega 102 milijuna kuna iz proračuna (državnog i lokalnog). To je 76% njihovih prihoda. Preostali dio dolazi od članarina, donacija i ostalih prihoda. Ovo je rezultat za parlamentarne i izvanparlamentarne političke stranke.
Godišnji iznos od oko 102 milijuna je, kad podijelom s brojem dana u godini, nešto preko 279 tisuća kuna dnevno. Dakle, ne 2 milijuna troška o kojima g. Bernardić govori, jer se radi o oportunitetnom trošku nečinjenja, nego stvarnih 279 tisuća kuna, koje zaista uplatimo.
Odgovor na pitanje koliko koštaju političke stranke po zaposlenom je: 74,12 kuna. Toliko mi, svaki od nas koji je zaposlen, plaća nevjerodostojne stabilnosti. Možete slobodno isprintati uplatnicu u naslovu ovog teksta i staviti je pokraj one za Uljanik. Vjerujte mi, ne staje ovdje.
SAMO PROGRESIVNO I TRANSPARENTNO
Usput budi rečeno, najprogresivnija i najzelenija stranka – HSS – imala je u prethodnom revizorskom izvještaju, kao i ovom za 2017., samo uvjetno mišljenje. Nije baš pohvalno za one koji se žele ponositi svojim financijskim izvještajima i usklađenosti poslovanja.
Bilo bi nepošteno samo njih izdvojiti, jer tu je i stranka BM365, kao i drugi, no prepustit ću vas čarima iščitavanja izvještaja, sad kad nam slijedi izlazak na birališta, za koje smo morali izdvojiti dodatnih nekoliko milijuna. Uostalom, pogledajte i sami.
