Kako sam i napisao u prethodnom članku, ključ opstanka je zadržavanje novca što više i što dulje. Kad pročitate da bi BDP mogao pasti 24%, onda morate razmisliti kako preživjeti i s kim ćete raditi. Osobno se ne bih libio naplatiti neka potraživanja i s većim diskontom, da sam na mjestu nekih poduzeća koja neće preživjeti. Kako ih prepoznati, ako vam ne žele dati svoj BON-2? Za početak, serija Opstanak je bila moja omiljena emisija dok sam bio dječak. Danas kao konzultant i analitičar, kad procjenjujem koje tvrtke imaju više šanse za opstanak, najprije gledam ovih nekoliko pokazatelja.
KVALITETA DOBITI ZA POČETAK
Jedan od njih je tzv. kvaliteta dobiti. Račun dobiti i gubitka je izvještaj koji u sebi ima obračunske kategorije (prihode i rashode), za razliku od izvještaja o novčanom toku, koji ima novčane kategorije (primitke i izdatke novca). Prihod nije uvijek primitak novca i obrnuto. To su osnove računovodstva. No, začudo, iako mnogi znaju za to, ipak u upravljanju poduzećima, ma kako mala ili velika bila, često zaboravljaju na to načelo. Onda pogrešno koriste dobivenu “infuziju” za financiranje imovine koja donosi korist u duljem razdoblju. Čest je to slučaj kad poduzeće raste i vidi se da ne upravlja zalihama ispravno, nego se “stokira” i iscrpljuje. Tad financijski direktor (ili tko već upravlja novcem i plaćanjima) zove banku radi kredita za obrtni kapital.
Da se vratimo na temu: kvaliteta dobiti. Dakle, dobit je to kvalitetnija što ima više novčani, a manje obračunski karakter. Kako će se to provjeriti? Pa jedan od više načina jest usporediti iznos novčanog toka od poslovnih aktivnosti u odnosu na iznos npr. ukupnih prihoda, poslovnih prihoda, neto dobiti, EBITDA, EBIT itd. Dakle, što je taj omjer veći, to bolje. U sadašnjim kriznim i nikad viđenim trenucima za povijest svjetske ekonomije, treba se koncentrirati na novčanu poziciju. Zato valja planirati likvidnost svakodnevno i provjeravati više puta sve stavke. Preživjet će oni s više zaliha novca, a ne zaliha robe.
BEZ POZITIVNE EKONOMSKE DOBITI NEMA ŽIVOTA
Za opstanak nije važna samo kvaliteta dobiti, već i ekonomska dobit. Ona se razlikuje od računovodstvene jer uračunava i troškove vlasničkog kapitala, neiskazane u računu dobiti i gubitka (izvještaju o dobiti).
Zdravo poduzeće u pravilu ima pozitivan novčani tok od poslovnih aktivnosti, koji je temelj za slobodni novčani tok. On je taj koji stvara novu vrijednost poduzeća. Bez nove vrijednosti, poduzeće gubi smisao postojanja. U dugom roku, sva poduzeća koja kroz više godina imaju negativnu ekonomsku dobit, nestaju. Sjetite se Uljanika.
A ZALIHE I POTRAŽIVANJA? RADNI KAPITAL?
Kad smo već kod zaliha i općenito obrtnog ciklusa, ako je obrtni ciklus u broju dana jako spor (npr. potraživanja), poduzeće ide prema katastrofi. Po pitanju zaliha, u ovom trenutku ako nije prehrana i lijekovi (usput budi rečeno, Walmart ili WMT burzovne oznake, bio je neki dan na povijesnom maksimumu, sad se ipak korigirao), ako se netko prestokirao (puno previše zaliha), možete si misliti kako će to prodati u kratkom roku. Tu bi trebalo značajno diskontirati vrijednost zaliha kao mogući gubitak.
JOŠ JEDNA IDEJA ZA PROCJENU BUDUĆIH STEČAJEVA
Imam još jednu preporuku zahvaljujući ovom blogu. Dakle, znamo koliki su bili godišnji prihodi lani, recimo da su isti očekivani i ove godine (ili uvećajmo, odnosno smanjimo za neki x posto, ako je to očekivani scenarij), onda naravno znamo koliki je prosječni dnevni prihod (Prihod/365, tj. 366 u ovoj godini).
Budući da očekujemo x dana nemogućnosti poslovanja i nikakvih prihoda, npr. 60 dana, onda dobijemo direktno umanjenje prihoda. Recimo da su troškovi nepromijenjeni, tj. očekivani. Tada znamo da je formula za očekivani poslovni rezultat:
Očekivani prihodi – 60 * Prosječni dnevni prihod – Očekivani troškovi (rashodi) = Poslovni rezultat
Ako je on negativan (vrlo vjerojatno za mnoge firme), oduzmimo prošlogodišnju glavnicu (ukupni Kapital i rezerve) s novim modeliranim poslovnim rezultatom. Ako je rezultat negativan, a to je nova glavnica nakon utjecaja koronavirusa, onda je takvo poduzeće kandidat za stečaj.
MOJE PRAVILO PALCA
Tu se mogu pribrojiti i sva rubna poduzeća. Po mojem vrlo grubom shvaćanju (rule of thumb), sva poduzeća koja imaju 5% i niže neto profitnu maržu u dosadašnjom poslovanju, jako su ugrožena. Neto profitna marža računa se kao odnos neto dobit (poslovnog rezultata) u odnosu na ukupne prihode.
PROMJENA PARADIGME ZA OPSTANAK
Još jedna tužna vijest za kraj. Hrvatska poduzeća imaju odnos neto dobiti i ukupnog kapitala (tzv. ROE) među najmanjim u Europi. Pogotovo među zemljama s kojima se uspoređujemo u CEE regiji.
Bonitetne kuće, pretpostavljam, da rade na novom modelu procjene boniteta. Čitam to i na Bon.hr portalu. Kako sam i napisao, sad više vrijedi BON-2 nego bilanca. No, ipak se neke stvari mogu iščitati iz prethodnih izvještaja. Svi grijesi se moraju okajati ili platiti na kraju.
Možda je neko novo sutra ispred nas dobrodošlo za promjenu paradigme u načinu upravljanja. Ovih se dana jako poziva na struku. Možda i u upravljanju firmama financijska funkcija konačno dobije svoju ključnu ulogu, koju je često samo načelno imala. Financije nisu samo plaćanje faktura, slaganje obrazaca za PDV u registrator i sastavljanje izvještaja za Finu i Poreznu.
