Svjetlo na kraju tunela: nazire li se oporavak potrošnje?

Oporavak potrošnje

Izgleda da je značajno usporio ritam izdavanja COVID kredita putem HAMAG BICRO. Prethodno sam prognozirao, prema podacima u siječnji i veljači, da će prvo sve završiti krajem veljače, a onda početkom travnja. No, sada je potpuno jasno da je druga tranša COVID kredita stala. Trenutni je potencijal (10.4.2021.) 511 milijuna kuna. Za usporedbu, početno stanje je bilo 1,3 milijarde, četiri mjeseca ranije. U nastavku ću analizirati trenutne kreditne programe, ali i pokazati jesmo li dočekali oporavak potrošnje i, susljedno, BDP-a.

ZAŠTO SU STALI COVID KREDITI?

Prethodno sam pretpostavljao kako se, s jedne strane, radi o postroženim kriterijima u odnosu na tranšu iz proljeća 2020. S druge strane, porastao je broj poduzeća koja imaju nepremostive probleme ili dovoljno velike probleme zbog kojih procjenjuju da je sigurnije ne uzimati novo kreditno zaduženje. Sada još više stojim pri mišljenju da je kriterij s padom od 60% prihoda u 2020. u odnosu na 2021. bio promašen. Naime, s takvim padom sreća je uopće preživjeti! Jasno je da onda mnogi vlasnici, odnosno upravljači firmi ne žele dalje riskirati, posebno ako je prošlo toliko vremena bez jasnog znaka oporavka. Neizvjesnost oko situacije s koronavirusom zakomplicirala je otvaranje društva i ekonomije. Nemali broj tvrtki, pretpostavljam, procjenjuje da im je bolje propasti s manjim nego većim dugom.

Pozivam one koji imaju moć odlučivanja da razmisle o promjeni kriterija, jer potencijala i dalje ima. Ne smijemo ostati zakopani u mjestu, a neka poduzeća zaslužuju da ih se podupre. Podsjetio bih i ovom prilikom na dobar rad Martine Harc iz 2019. na temu strukture kapitala malih i srednjih poduzeća i kako je taj sektor zaslužan za značajno stvaranje novih vrijednosti.

OPORAVAK POTROŠNJE. HNB: NASTAVAK RASTA KREDITA

S druge strane, na određen način demantiraju me podaci HNB-a, koji kažu da se ubrzavaju krediti poduzećima. Odnosno, ispravno rečeno, nefinancijskom sektoru. S druge strane, usporava potrošačko kreditiranje, dakle ono građanima.

Nedavno je tema broja u Lideru bila kako banke nude predodobrenja kredita svojim klijentima. Iako je to najavljeno kao novina, u raspravi s urednikom sam pokušao ukazati na to da je ovo praksa barem desetak godina (što znam iz osobnog iskustva). No, važnija je činjenica da je sve više poslovnih banaka prešlo u aktivnije nuđenje takvih kredita, tražeći povoljne prilike. I sam to mogu potvrditi, jer su me neki od klijenata zvali za savjete po tom pitanju. Ispada kako poslovne banke ne čekaju, nego vide prilike.

HNB na Savjetu u međuvremenu javio da je iznos moratorija značajno pao. Iako moratoriji, restrukturiranje dugova i budući defaultovi kredita mogu biti zasebna tema, kratko bih razmotrio situaciju oko potrošnje. Ona također daje određene pozitivne signale, o čemu je bilo riječi na Ekonomskom labu.

Smatram kako je važno ponovo prilagoditi kreditne programe oporavku. Dok čekamo financijske izvještaje za 2020. da vidimo kako su poslovali poduzetnici, možete pogledati dva grafikona (izvor: Porezna uprava), o ukupnom iznosu fiskaliziranih računa po mjesecima od 2019. do danas.

Iznos fiskaliziranih računa 2019.-2021.
Grafikon 1. Fiskalizacija, ukupni iznos u milijunima kuna, sve djelatnosti Izvor: vlastita obrada, Porezna uprava, travanj 2021.
Broj fiskaliziranih računa 2019.-2021.
Grafikon 2. Fiskalizacija, ukupni broj računa u tisućama, sve djelatnosti Izvor: vlastita obrada, Porezna uprava, travanj 2021.

Iz prethodnih grafikona vidljiv je oporavak potrošnje, no još uvijek joj treba vrijeme da se vrati na razine iz 2019. K tomu, prvi kvartal 2021. je na 92% prvog kvartala 2020., pa možemo očekivati i pad BDP-a u prvom kvartalu 2021. u odnosu na 2020. Isto tako, treba reći da je u odnosu na zadnji kvartal 2020. ukupni iznos fiskaliziranih računa na 107%. Možemo reći da se oporavak potrošnje osjeća. No, može li biti veći i brži, ovisit će dosta o strateškom usmjerenju Hrvatske.

KAPITALNO RACIONIRANJE I NACIONALNI PROGRAM OPORAVKA I OTPORNOSTI

Treba reći i kako je javni dug dosegao je razinu od skoro 89% BDP-a, o čemu sam nedavno pisao. U tom svjetlu, u skorom istraživanju i članku razmotrit ćemo pitanje Nacionalnog programa oporavka i stabilnosti. Pritom neću ulaziti u prijepore oko sjednice saborskog Odbora za financije 8.4.2021., gdje je Vuk Vuković, kao vanjski član odbora, a ujedno i član Ekonomskog savjeta Udruge Glas poduzetnika, ponudio drukčiju viziju.

Moj je interes razmotriti temelje odluka u kapitalnom budžetiranju, kad je kapital ograničen (odnosno, nema ga beskonačno). Smatram kako je važno držati se provjerenih i mudrih načela, a to je da je potrebnije ulagati u one projekte koje će dati brže povrate. Odnosno, to su oni projekti koji daju veću neto sadašnju vrijednost.

Moguće je da je čak važnija brzina te da je to vrlo “domoljubno razmišljanje”. U tom smislu, u mom istraživanju pokazat će se koji od sektora su u prethodnom razdoblju ostvarivali brže i veće povrate i stvaranje vrijednosti. Time želim dati vlastiti doprinos kvalitetnijem odlučivanju oko NPOO-a.

Nema besplatnog ručka, znam. Ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: