Prije trideset tri godine Hrvatska je odlučila poći putem pluralizma, demokracije i slobodnog tržišta. I to unatoč tome što su se neki zakleli da neće skrenuti s puta autoritarnog vladara bivše federacije. No, ne želim govoriti o zabludama i štetama koji je prethodni sustav namrijeo, već pružiti okvir za razmatranje i viziju budućnosti. Ovaj okvir uključuje teritorijalni preustroj te prateću izmjenu izbornog sustava prema većinskom.
Polazim od pretpostavke da svi ljudi žele biti sretni i žele živjeti u slobodi i u pravednom društvu. Smatram, kao i neki drugi, da su nam za to potrebni određeni potporni stupovi.
TRI NAČELA ZA BOLJU HRVATSKU
Demokratska država, živa javna moralna kultura te slobodna ekonomija, kako ih ocrtava Weigel, ta su tri stupa. “Demokratska politička zajednica i javna moralna kultura bile su bitne za ublažavanje i usmjeravanje goleme energije koju oslobađaju slobodna gospodarstva, tako da te energije služe individualnom ljudskom procvatu i društvenoj solidarnosti”.
Politički sustav koji počiva na načelima pluralizma i demokracije, piše Weigel, “to čini osmišljavanjem pravnog i regulatornog okvira za slobodnu ekonomiju, onu koja nagrađuje poštenje i kreativnost, a kažnjava korupciju”.
Javna moralna kultura sljedeći je potporni sustav, koja pomaže u formiranju građanstva koje razumije da se nekim apetitima ne smije udovoljavati, jer oni štete pojedincima te uništavaju vrline potrebne za plemenito življenje slobode. To uključuje ekonomsku slobodu.
Na koncu, tu je i slobodna ekonomija: ona “u kojoj je tržište, a ne država, dominantni akter u gospodarskom životu”.
TREBA NAM TERITORIJALNI PREUSTROJ
Nekoliko sam puta predlagao izmjene u poreznom i izbornom sustavu. Izmijenio bih izborni sustav kojeg bih vezao uz teritorijalni preustroj. Ovo bi dovelo i do fiskalnih ušteda, koje nazivamo doktrinom fiskalnog konzervativizma. Korake u smjeru fiskalne decentralizacije pozdravljam, a u tom smislu predlažem tekst Mihovila Katića o regionalnoj fiskalnoj konkurenciji otprije nekoliko godina. Smanjio bih broj lokalnih jedinica sa sadašnjih 576 na stotinjak. Svjestan sam da je prije novog teritorijalnog ustroja Republike Hrvatske postojala 101 jedinica lokalne uprave (općina). Sadašnji izborni sustav svojim teritorijalnim rasporedom u velikom dijelu prati sustav tzv. zajednica općina koji je bio na snazi od Ustava SRH iz 1974., praktično do novog sustava iz 1992. Više o tome ovdje.
Glavni razlog je efikasnost upravljanja, odnosno samoodrživost. Radi se o tome da se približno trećina jedinica lokalne uprave ne može samostalno financirati, odnosno da su prikupljeni porezi jedva dovoljni za plaće zaposlenih u tim jedinicama, što je nepojmljivo. Okvir od 101 općine ili šire jedinica lokalne uprave mogao bi biti okvir za smanjenje broja parlamentarnih zastupnika na 101, sa sadašnjih 151. Broj može biti manji, ali i veći.
DOBRO ĆE DOĆI I VEĆINSKI SUSTAV I OGRANIČENJE MANDATA
Uveo bih načelo da se zastupnici biraju prema većinskom sustavu, kako bi se dokinula partitokracija. Naime, puno su važniji izbori za predsjednika dviju najjačih hrvatskih stranaka s oba ideološka pola (SDP i HDZ) nego parlamentarni izbori, jer sadašnji sustav omogućuje čelnim ljudima velik utjecaj na kadroviranje izbornih lista. Većinski sustav donio bi odgovornost parlamentarnih zastupnika prema samim biračima, jer bi birači imali svog izabranog člana parlamenta. Taj bi zastupnik odgovarao ljudima iz određene sredine koji su ga izabrali, odnosno delegirali. O prednostima i nedostacima većinskog sustava možete čitati u radu nobelovca Erica Maskina, koji je nedavno bio u Hrvatskoj. Smatram da je glavni razlog za većinski sustav brza smjenjivost u roku jednog mandata. Tako ćemo odustajati od onih političara koji nisu sposobni i spremni provesti obećano brže nego u postojećem, partitokratskom sustavu.
Za kraj, ograničio bih načelnicima vođenje općina i gradova na dva mandata, kao što je to i na državnoj razini. Korupcija je puno jača u lokalnoj sredini. Svaka vlast kvari, a apsolutna vlast kvari apsolutno, davno je zavapio lord Acton. Mnogi stanovnici manjih hrvatskih mjesta jako dobro razumiju ovaj prijedlog. A korupcija je takva da ljude baca u očaj i onda ljudi, ponajviše zbog osjećaja institucionalne nepravde, bježe iz zemlje. Najgore je ako se korupciju opravdava domoljubljem i vjerom.
Uostalom, smatram da Hrvatska tek treba doći u fazu kad se može reći da ima slobodnu ekonomiju. Tad država ne bi bila glavni poduzetnik i najveći poslodavac, jer za to trenutno ubire i ogromne poreze. Razmislite o tome na današnji praznik naše države kojeg čestitam svim čitateljima. Sretan Dan državnosti! Sretno, Hrvatska!
