Današnja sjednica Vlade, osim odluke o prekidu stanja pandemije, donijela je i vijest o tome kako je prikupljeno oko 230 milijuna eura ili 1,7 milijardi kuna na ime izvanrednog poreza na prekomjernu dobit. Plan je bio prikupiti oko 2 milijarde kuna. Ministar financija Marko Primorac izvijestio je kako je gotovo polovica iznosa već redistribuirana, a preostali dio će biti uskoro. Izjasnio sam se protiv uvođenja. Prikupljeni iznos je, dakle, podbacio od inicijalno planiranog. Ovaj je porez uveden u okviru jesenskog paketa mjera Vlade od 21 milijardu kuna. Financiranje tog paketa palo je velikim dijelom na HEP, koji je doprinio sa 6 milijardi kuna. Već tada je bilo jasno, zbog gubitaka u prvom polugodištu 2022., da će HEP teško to izdržati. Vlada je preko savjetnika tad poručila “izdržat će, morat će izdržati”. Nije izdržao, ide se u dokapitalizaciju. Iznos je oko tih 6 milijardi: 900 milijuna eura. Zanimljiva redistribucija, nema što.
ZA SLOBODU OSLOBOĐENI, ZA ISTINU STVORENI
Danas se održao 14. Free Market Road Show, manifestacija diljem Europe koju organizira Austrian Economics Center.
Volio bih istaknuti jednu od misli koju sam čuo na toj konferenciji. Radi se o ideji da je uloga države u društvu promicati opće dobro svih stanovnika. To je danas posebno vidljivo, kada je ta uloga na određen način oteta, nauštrb prevelikog naglaska na to da se provodi redistribucija. Zahvaljujući demokratskom okviru, moguće je provesti ne samo dobre, već i štetne odluke, koje mogu umanjiti opće dobro.
Porezi su ključna poluga u procesu redistribucije političkog i ekonomskog sustava. Njihov je značaj svakom godinom sve je veći. U određenom smislu, država postaje njegovatelj ili (duše)brižnik pojedinca: pazi da su svi zbrinuti i namireni. To svakako dovodi do smanjenja opće razine privatne inicijative, koja je motor inovacija i dobrog napretka. U određenom smislu, država postaje glavni igrač na terenu, umjesto da bude pravedan sudac, regulator ili katalizator. Pretjerana briga da svi (lat. totus) budu zbrinuti lako može skrenuti u devijaciju: totalitarizam.
U HRVATSKOJ SMO DOBRO PROŠLI
Ako vam to nije bilo jasno prije, vjerojatno ste vidjeli kako to izgleda u ekstremnim situacijama, poput one koja je danas (samo na papiru) završila. Plesali smo na tankoj niti da skrenemo u ambis. Mislim da smo, doduše, u Hrvatskoj relativno dobro prošli. Čak bih rekao da smo tako prošli jer smo imali iskustvo totalitarnog sustava, za razliku od Zapada. Nekad teorija zavjere, a sada poprilično vjerojatno, jest da je koronavirus izašao iz wuhanskog laboratorija. Kako je sustav svekolikog obmanjivanja i laganja uzduž i poprijeko u komunističkim zemljama jako uznapredovao virus, ne čudi da su vlasti htjele zataškati sve na početku. Zatim su doslovno zavarili brave i zaključali gradove. Bojali su se da ne znaju koji je virus izletio, bojali su se da nije opasniji. Laž je tako dovela do općeg kolapsa nepovjerenja. To je transakcijski trošak: poprilično velik, za cijelo društvo.
Iako se smatram zagovornikom slobodnog tržišta i fiskalnog konzervativizma, još više mi je stalo do sustava unaprjeđenja privatnog vlasništva. Smatram ga potpornim stupom zdravog društva. I to onog kojeg vodi priznavanje ljudske naravi.
DEMOKRACIJA NIJE REDISTRIBUCIJA
Smatram da je redistribucija, odnosno funkcija redistribucije, u modernim zemljama sve više. A one nisu nužno dio demokratskog poretka.
Demokracija je sustav u kojem građani imaju pravo sudjelovati u političkom procesu i donositi odluke putem izbora. Ona pruža mogućnost političke participacije i slobode izražavanja. Međutim, uloga države u demokraciji mora biti ograničena kako bi se očuvala individualna sloboda i privatna inicijativa (poduzetništvo), no još i više privatno vlasništvo te društvena pravednost.
Primjerice, promicanje sustava osobne (privatne) mirovinske štednje ne smatram samo ekonomski korisnim, nego i moralnim. Taj mi je argument izrazito važan: sustav generacijske solidarnosti prvenstveno je nakaradna Ponzijeva shema i dubinski nemoralna stvar. Promocija takvog sustava čini vas nepravednim i nemoralnim. Ima i drugih pojava, ali oko ove se stalno “bruse noževi”.
Stoga sam i vrlo skeptičan prema pretjeranoj ulozi države u većini segmenata društva. Put u pakao popločan je dobrim namjerama, no osim što gotovo svaki državni intervencionizam ima svoju cijenu, upitno je premašuju li takve, često slabo vidljive koristi intervencionizma, vrlo lako uočljivi troškovi. Ne samo financijski, nego i društveni. Nadam se da je inflacija barem nekima otvorila oči u tom pogledu.
Jedna od važnih funkcija države je prikupljanje poreza, kako bi se osigurala financijska stabilnost i omogućio funkcioniranje javnih usluga. Porezi su nužni za održavanje infrastrukture te druge javne funkcije, osobito sigurnosne. Miran život i mogućnost dobivanja odštete i pravde čini život pogodnim da cvjeta u svakom smislu. Međutim, treba biti oprezan s visinom poreza i načinom njihove primjene.
TREBA LI REDISTRIBUCIJA BITI U FOKUSU?
Slobodno tržište, uz minimalnu intervenciju države, potiče inovacije, konkurenciju i ekonomski rast. Tržište bi trebalo biti otvoreno za slobodno formiranje cijena, ulaganja i poslovne aktivnosti. Ograničavanje slobodnog tržišta putem visokih poreza i prekomjerne regulacije može negativno utjecati na ekonomski razvoj i individualnu slobodu.
Redistribucija može toliko preopteretiti državu da se počnu ograničavati individualne slobode i potakne ovisnost o socijalnim programima, koja dovode i do neželjenih migracija.
Umjesto svega toga, država bi se trebala usredotočiti na uspostavljanje pravednih pravila igre, zaštitu prava vlasništva, provedbu zakona i podršku tržišnom natjecanju. Redistribucija, ako je treba biti, onda bi trebala biti ciljana i privremena, s naglaskom na osnaživanju pojedinaca kroz obrazovanje, pristup tržištu rada i stvaranje prilika.
DOKTRINA ZDRAVOG RAZUMA
Možda u ovom možete pronaći i korist od načela koje nudi Socijalni nauk Katoličke crkve. Ne treba biti vjernik da biste ga mogli prihvatiti ili proučavati. Radi se o zdravorazumskom i dubokom razmišljanju, odnosno načelima koje mogu potaknuti i poboljšati život i opće dobro, kako bi se ostvarilo pravedno i humano društvo. Evo nekih njegovih načela:
1. Dostojanstvo ljudske osobe: da svaka osoba, bez obzira na svoje društveno stanje, ima neotuđivo dostojanstvo koje treba poštivati. To uključuje poštivanje ljudskih prava, slobodu, jednakost i solidarnost.
2. Opće dobro: promicanje općeg dobra je ključni cilj društva. To znači da društvo treba stvarati uvjete u kojima će svaki pojedinac moći razviti svoje puni ljudski potencijal, u materijalnom, kulturnom i duhovnom smislu.
3. Solidarnost: temelji se na međusobnoj odgovornosti i brizi za druge, posebno za siromašne, bolesne, marginalizirane i najranjivije članove društva. Trebamo biti svjesni potreba drugih i aktivno se angažirati u služenju drugima. Ne trebamo čekati uvijek druge da organiziraju.
4. Supsidijarnost: zagovara da se odluke trebaju donositi na najnižoj mogućoj razini, blizu građana. Država ili viša razina treba intervenirati samo kada lokalne zajednice i institucije nisu u stanju zadovoljiti potrebe svojih članova.
5. Pravednost: treba se poticati uspostava pravednog društva u kojem se jamči jednakost, jednak pristup resursima i poštivanje prava svih. To uključuje pravednu raspodjelu bogatstva, pravedne radne uvjete, poštivanje ljudskih prava i suzbijanje socijalnih nepravdi. Kad se o tome govori, ne govori se da treba poticati jednakost ishoda ili rezultata, nego jednakost šansi. Previsoki porezi ubijaju volju za radom i napretkom. Sjetite se Lafferove krivulje: nitko neće raditi ako su porezi 100 posto, odnosno: ako su previsoki, potiče se poslovanje izvan zakona, a porezi koji se prikupe bit će manji.
