Prema najnovijoj procjeni Eurostata, godišnja inflacija u eurozoni u veljači 2026. iznosila je 1,9 %. To je povećanje u odnosu na 1,7 % u siječnju, i to prije najnovijih bliskoistočnih geopolitičkih događanja. Temeljna inflacija (bez energije, alkohola i hrane) porasla je na 2,4 % sa siječanjskih 2,2 %, što potvrđuje da se inflacijski proces u Europi još uvijek nije potpuno stabilizirao. Najveći doprinos inflaciji dolazi iz usluga, s godišnjom stopom od 3,4 % (siječanj: 3,2 %). Do najnovijih događaja na Bliskom Istoku, Europa je zaustavila energetsku fazu inflacije, ali je ušla u fazu inflacije usluga. No, ono što je intrigantno je pojava na zapadu EU: inflacija u Beneluksu.
OTKUD SNAŽNA INFLACIJA U BENELUKSU?
Pojavljuje se zanimljiv fenomen: Beneluks (Belgija, Nizozemska i Luksemburg) ima najviše mjesečne stope inflacije u eurozoni. Belgija je na 2,5 %, Nizozemska na 1,5 %, a Luksemburg na 1,4 %. Za usporedbu, eurozona bilježi 0,7 % mjesečnog rasta. Ako pomnožite ove stope s 12 da dobijete godišnju promjenu, one počinju izgledati drastično!
Ne ulazim pritom u razloge: od završenih akcijskih popusta, usklađenja plaća i stanarina kroz indeksacije, strukture ekonomije (visok udio uslužnog sektora, gdje su troškovi rada dominantan element cijena) ili pak energetike te porezne strukture, što može izazvati snažne mjesečne oscilacije cijena. U idućim mjesecima valja utvrditi postoji li zadržavanje, jer su ove male i otvorene ekonomije signal onoga što se može prelijevati na cijelu Europu. Naime, zemlje Beneluksa oslonjene su na dvije susjedne velike ekonomije (Njemačka i Francuska).
Ne treba promatrati samo inflaciju, već i odnos između rasta plaća, produktivnosti i cijena usluga. Ako plaće rastu brže od produktivnosti, raste trošak rada po jedinici proizvoda (unit labour cost), što je jedan od najpouzdanijih dugoročnih izvora inflacije. Ako plaće u Beneluksu rastu, a produktivnost stagnira, posljedica će biti da, čak i ako inflacija roba bude u padu, inflacija usluga ostat će tvrdokorna.
Za monetarnu politiku, to je ključni problem. Središnje banke relativno lako kontroliraju inflaciju energije ili roba jer su one ciklične. Inflaciju usluga, pogonjenu plaćama, puno je teže zaustaviti.
ŠTO RADITI KOD INFLACIJE USLUGA
Za male i srednje poduzetnike ovo nije apstrakcija. To je situacija s vrlo konkretnim posljedicama.
U okruženju rasta plaća i tvrdokorne inflacije usluga rastu operativni troškovi, ali istodobno raste i potreba za radnim kapitalom. Zalihe postaju skuplje, potraživanja nominalno veća, a dobavljači često traže kraće rokove plaćanja. Posljedica je veći pritisak na likvidnost, čak i kod profitabilnih poduzeća.
Tada ključni indikator poslovne održivosti postaje odnos između povrata na investirani kapital (ROIC) i troška kapitala (WACC). Ako poduzeće generira povrat iznad troška kapitala, ono stvara vrijednost i može financirati rast, investicije i radni kapital. Ako je ROIC dugoročno ispod WACC-a, inflacija i rast troškova rada postupno potkopavaju profitabilnost i likvidnost.
Drugim riječima, inflacija u ovoj fazi djeluje kao filter poslovnih modela. Ona razdvaja poduzeća koja stvaraju ekonomsku vrijednost od onih koja samo rastu u nominalnim prihodima.
U takvom okruženju ključna pitanja za poduzetnike postaju:
- koliki je stvarni povrat na kapital u poslovanju
- koliko radnog kapitala poslovni model zahtijeva
- koliko brzo poduzeće može generirati novčani tok
- i koliko je poslovni model otporan na rast troškova rada.
To su pitanja koja se ne rješavaju intuicijom, nego strukturom, financijskim modelom i disciplinom upravljanja kapitalom.
Upravo na tome radim s poduzetnicima: analiza financijskih izvještaja, razumijevanje ekonomike poslovnog modela i povećanje ROIC-a iznad troška kapitala kroz bolju strukturu financiranja, upravljanje radnim kapitalom i operativnu efikasnost.
Ako vodite poduzeće i želite razumjeti:
- koliko vaš poslovni model stvarno stvara vrijednosti
- gdje vam novac „curi“ kroz radni kapital ili marže
- kako povećati povrat na kapital u ovakvom inflacijskom okruženju,
javite mi se za besplatnu 30-minutnu analizu.
Na kraju, u ekonomiji u kojoj plaće rastu, a kapital više nije jeftin, vrijednost ne nastaje slučajno. Ona se mora sustavno izgraditi.
