Inflacija je na međugodišnjoj razini pala sa 6 na 5 posto, uspoređujući zadnje dvije objave za veljaču i ožujak. Ovom padu pripomogao je u znatnom dijelu i pad energetskih troškova te pad cijena rabljenih automobila. Jučerašnji dan bio je obilježen i objavom zapisnika s prošlomjesečnog FED-ovog sastanka. Naime, FED vidi blagu recesiju u drugom dijelu godine, a oporavak u iduće dvije godine. No, tema ovaj put nije recesija, već to kako i zašto temeljna inflacija raste. Ponovno.
TEMELJNA INFLACIJA RASTE
Ne pada, već raste: temeljna inflacija se vratila, i to s 5,5 na 5,6 posto.
Već smo ranije komentirali da se inflacija ugnijezdila te da će biti potrebno više vremena da se “duh vrati u bocu”. Inflacija se prelila u područje usluga i vrlo je tvrdoglava.
Lekcije iz prošlosti iz doba Paula Volckera, kojeg Jerome Powell tu i tamo znakovito spomene. Katkad koristi riječi poput “we will keep at it”, što je slično naslovu Volckerove knjige, gdje želi reći da je potrebno zadržati kamatne stope dok ne počnu djelovati. Očekivano vrijeme je i do godinu i pol dana. Jučer objavljeni zapisnik s FED-ovog prošlomjesečnog sastanka pokazuje da članovi FED-a smatraju prikladnim podizanje kamatnih stopa. Powell je dao naslutiti da bi to bilo praktički još jedno podizanje i onda je to – to!
KAMATNE STOPE NE IDU DOLJE, OSIM AKO IDU
Stoga će se sve više gledati u temeljnu, a ne ukupnu inflaciju.
Dok god temeljna inflacija raste, neće se spuštati kamatne stope. Osim ako se spuste! Znam, alanfordovski zvuči, no razlog bi bio ogroman stres u sustavu.
Inflacija se pak neće spustiti ako postoji fiskalni intervencionizam, onaj koji nastoji kroz subvencije ograničiti ukupnu inflaciju, pritom podižući javni dug. Podsjetimo se, tri su ključna instrumenta koju fiskalna vlast (vlada) ima u borbi s inflacijom:
- Državna ili javna potrošnja
- Javni dug
- Porezi.
FISKALNE MJERE ĆE POSTATI KONTRAPRODUKTIVNE
Prošlog mjeseca ECB je objavio bilten u kojem se nalazi i analiza o učincima fiskalne politike. Citiram dio iz zaključka:
“Diskrecijske mjere fiskalne politike koje su usvojile vlade europodručja kao odgovor na visoke cijene energije i inflaciju imaju značajne, ali samo privremene, makroekonomske i distribucijske učinke. Procjenjuje se da će te mjere smanjiti inflatorne pritiske tijekom razdoblja 2022. – 2023., prije nego što se ovaj učinak općenito preokrene, što će dovesti do više inflacije u razdoblju 2024. – 2025.”
Prevodim to sebi kao da sam premijer: inflacija nam je dobro došla da jako dobro popunimo proračun. Donijeli smo mjere. No, nakon godinu ili dvije, one neće više imati dobar, već suprotan učinak. Više neće biti lijek, nego otrov.
To zna i naš mudri narod kojem je gospodin Milton Friedman ukrao poslovicu: nema besplatnog ručka.
Problem visoke temeljne inflacije posebno je izražen u Španjolskoj: 7,5 posto u odnosu na 6 posto ukupne inflacije. Rat s inflacijom djeluje kao rat iscrpljivanja, što izgleda poput stvarnog rata koji se vodi na europskom tlu.
Ne bih otpisao mogućnost da Kini i njenom savezu, onim državama koje nisu toliko glasne u osudi ruskog rata u Ukrajini, rat odgovara u dugom roku jer oslabljuje Zapad. Podizanje cijena nafte kroz OPEC-ovu navodno neočekivanu odluku o smanjenju proizvodnje zasigurno ne pomaže u borbi protiv inflacije. Nafta WTI je zastala na razini od oko 83, FED-ov zapisnik je primirio cijene nafte.
Sve je to dio igre, a Sun Tzu je ipak Kinez.