Upravljanje financijama poduzeća redovito obuhvaća jednu važnu komponentu: zaduženost. Dug je dobar sluga, a loš gospodar. U praćenju visine duga, pomaže nam koeficijent zaduženosti. Taj ćete koeficijent morati izračunati ako se prijavljujete na natječaje, a bit će koristan i kod traženja kredita. Pogledajmo kako se računa i koliki je dug – optimalan!
KAKO SE RAČUNA KOEFICIJENT ZADUŽENOSTI
Omjer ukupnih obveza u odnosu na ukupnu aktivu (ili pasivu) naziva se koeficijentom zaduženosti. Često se izražava u postotku. Međunarodna skraćenica je D/A (engl. debt to assets ratio). Radi izbjegavanja zabune, dugom pod “D” smatraju se sve obveze: kamatonosne (kao što je kredit) i nekamatonosne (obveze za plaće ili prema dobavljačima).
Dug se može shvatiti kao (financijska) poluga. Već je Arhimed znao važnost poluge, pa je i tako dug dobar, ali samo do određene mjere. U svojim analizama radije koristim D/A nego D/E (odnos duga i glavnice ili kapitala), a pokazat ću i zašto. Prije toga, ponovimo osnovnu računovodstvenu jednadžbu:
Aktiva = Pasiva (bilanca pokazuje balans), odnosno
Imovina = Kapital ili Glavnica + Obveze
Iskoristimo slovne oznake:
A = E + D
gdje je A (imovina, assets), E (kapital ili glavnica, equity) te D (dug ili obveze, debt or liabilities).
Omjere D/A i D/E potom možemo direktno pretvarati formulama.
PREVISOKA ZADUŽENOST = NEMA EU SREDSTAVA!
Jednostavno. Lakše interpretiram promjenu s 88 na 89 posto zaduženosti nego da je omjer duga i kapitala porastao s 7,3 na 8,1. Zaduženost iznad 90 posto teško mogu komentirati. Inače se D/E koristi kod ocjene poduzetnika u poteškoćama, što je jedan od uvjeta da ne dobijete sredstva iz EU fondova. Ako je u zadnje dvije godine vaš pokazatelj D/E iznad 7,5, a to je oko 88,3 posto zaduženosti (D/A), smatrat će vas poduzetnikom u poteškoćama.
Malo sofisticiranija upotreba D/E je u Hamadinoj formuli kod izračuna beta koeficijenta, potrebnog za izračun troška vlastitog kapitala (cost of equity) u CAPM modelu. Visoki D/E mogu praktično dovesti do previsokih beta koeficijenata. Više o tome ovdje.
Kod vrednovanja poduzeća dobro je normalizirati u odnosu na prosječne vrijednosti unutar industrije i općenito premije rizika. U modelu vrednovanja svih hrvatskih poduzeća na Bon.hr portalu koji sam izradio za njih postavljena su određena modelska ograničenja za visoko zadužena poduzeća.
ZAŠTO RADIJE KORISTIM D/A
Da bih objasnio zašto koristim radije D/A, pogledajmo ovaj grafikon.
Izvor: Serdarusic.com
Preferiram D/A jer se lakše razumije. Vidi se kako kod razina zaduženosti iznad 90 posto u koeficijentu D/E mala promjena u stupnju zaduženosti od 1 postotnog boda (izraženo u D/A) drastično mijenja D/E. Zato mi se D/A čini daleko praktičnijim.
Ako ste čitali tekst o važnosti udjela kratkoročnih obveza, sjetit ćete se i koja je optimalna razina duga. Ako niste, obvezno ga pogledajte ovdje. Teoretska razina optimalnog duga je u praksi po pravilu palca oko dvije trećine duga, a trećina vlastitog kapitala. To se odnosi na izvore financiranja (pasivu). Struktura kapitala je predmet velikih rasprava u financijama, ali većini poduzetnika je najbolje da se okvirno pridržavaju ovih vrijednosti.
Na koncu, ako vas zanima kako se procjenjuje jeste li dobar dužnik, kliknite ovdje, a ako želite povećati vjerojatnost da banka prihvati vaš kreditni zahtjev, pročitajte ovo.
***
Ovaj članak je dio niza Abeceda poslovnih financija.
