Posljednja Tjedna čitanka prije ljetne stanke je pred vama! Ovaj uzbudljivi tjedan obilježen je ne samo viješću da je odobren hrvatski ulazak u eurozonu, već i paritetom dolara i eura istog tog dana. Istovremeno, čuju se disonantni tonovi između ECB-a i njemačke Bundesbanke oko strategije po pitanju rasta prinosa na državne obveznice. Ulazimo u eurozonu u veoma zanimljivom, a možemo reći i napetom trenutku. Globalni porez, o kojem sam izvještavao posljednjih mjeseci, ipak se odgađa. U Hrvatskoj smo refinancirali oko milijardu eura duga, no možda to nismo najbolje napravili. Imenovan je i novi ministar financija, Marko Primorac. Završavam pak nedvojbeno dobrim vijestima o turističkoj sezoni, koja je do konca lipnja dosegnula brojne rekorde. No, bodovi se, a pred ulazak u eurozonu još uvijek kune, zbrajaju u srpnju i kolovozu. Sljedeća će čitanka izaći 20. kolovoza. Čitamo se uskoro!
Petak, 15.7.
SJAJNA SEZONA
Premda jedan lipanj ne čini proljeće, posebno jer većinu noćenja ostvarujemo u srpnju i kolovozu, podaci su zasad iznimno ohrabrujući. Prema podacima HTZ-a, ovog lipnja je zabilježeno 84,09 % više dolazaka te 84,91 % više noćenja nego u lipnju prošle godine. Od vrsta smještaja, najveći su porast zabilježili hoteli, a zatim objekti u domaćinstvu. Posebno smo značajan rast doživjeli na nekim emitivnim tržištima, kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo, Norveška, Finska i Republika Koreja.
Među regijama je najveći rast zabilježila Dubrovačko-neretvanska županija, koja je ranije bila najviše pogođena poteškoćama u zračnom prometu. Po ukupnom broju noćenja prednjači Istra. Najpopularnije destinacije za strane turiste su Rovinj, Poreč i Dubrovnik, a za domaće Vir, Crikvenica i Mali Lošinj. Sveukupno je u prvih 6 mjeseci zabilježen porast dolazaka od 121,87% te porast broja noćenja od 107,84 %.
Kako će izgledati srpanj i kolovoz ne treba gledati samo kroz prizmu dolazaka i noćenja: ključna će biti potrošnja. Na onoj izvansmještajnoj moramo najviše raditi.
Četvrtak, 14.7.
REFINANCIRALI SMO MILIJARDU EURA, ALI PO KOJOJ CIJENI?
Republika Hrvatska je refinancirala dug s dospijećem u srpnju i uzela dodatnih 200 milijuna eura novog duga. Podsjetimo, prinos na dospijećem desetogodišnje hrvatske državne obveznice je krajem listopada iznosio oko 0,5 %, a sada smo na nešto ispod 3,5 %. Kome uputiti čestitke? Kako su stvari relativne, pogledajmo spread između njemačke i hrvatske obveznice.
Spread (razlika) je početkom studenoga bila 65 baznih bodova, odnosno 0,65 postotnih bodova. Trenutno je preko 200 baznih bodova (2 postotna boda). Do trenutka invazije na Ukrajinu, taj spread je bio oko 150 baznih bodova, i tad smo se mogli zadužiti po 1,68 posto. Hrvatska je prenijela na sebe velik dio rasta premije rizika zbog odluka i nečinjenja europskih vlasti, a dijelom i hrvatskih.
Naime, Ministarstvo financija je u siječnju odustalo od refinanciranja zbog tada rastućih troškova. Vidi se da je to pogrešna odluka, donesena pod utjecajem prognostičkim pogrešaka da je inflacija prolazna i da je inflacija znatnim dijelom uzrokovana problemima u dobavnim lancima. Naša je oklada o porijeklu inflacije bila pogrešna. Razlika je u tome što je ovaj put čitava eurozona, na čelu s ECB-om, odabrala krivu kartu.
Srijeda, 13.7.
GLOBALNI POREZ SE ODGAĐA
Čitali ste ranije na mom blogu o uvođenju globalnog poreza na dobit, čiji je glavni cilj bio izbjeći da globalne kompanije prijavljuju porez u onim zemljama gdje su stope poreza na dobit niže, iako su značajan dio zarade ostvarile na drugim tržištima. Takav je porezni dogovor inicirao SAD, a želio je vratiti kući dio sredstava koji su zaradile kompanije poput Applea, Amazona ili Alphabeta (važno je zvati se na “A”).
Reuters izvještava da je “najveća revizija prekograničnih poreznih pravila u generaciji na putu primjene u 2024., što je u ponedjeljak objavila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) kao dio vijesti o projektu ministara financija G20.” Navodno su naišli na prepreke kod velikih poreznih izmjena koje bi određene zemlje morale poduzeti. Načelni dogovor je postignut između njih više od 140. Podsjećam, minimalna stopa poreza na dobit, i to za veća poduzeća, iznosila bi 15 posto.
Hoće li i manji poduzetnici dijeliti njihovu sudbinu, nije sasvim sigurno.
Utorak, 12.7.
ULAZAK U EUROZONU – POVIJESNI DAN ZA DOLAR?
Hrvatska je u utorak službeno primljena u eurozonu kao dvadeseta članica. Euro ćemo uvesti s početkom 2023. Visoki državni dužnosnici isijavaju od sreće, i to je dan koji treba zapamtiti. No, ne zbog očitih razloga! Hrvatski ulazak u eurozonu je non-event ili stara vijest. Utvrđeni tečaj od 7,5345 kod ulaska u europski tečajni mehanizam u srpnju 2020. bit će i službeni konverzijski tečaj kune za euro. I to je većina komentatora i analitičara očekivala. “Ovo je povijesni dan za Hrvatsku”, rekao je ministar financija na odlasku Zdravko Marić, dodajući da je jednako povijestan i za eurozonu. Mogu na to reći samo: “Ovo je povijesni dan za dolar.” Da ćemo uskoro vidjeti paritet najavio sam još prošli tjedan, a on je u utorak napokon i postignut. Pročitajte više.
Ponedjeljak, 11.7.
SUKOB BUNDESBANKE I ECB-A OKO EUROPSKOG JUGA?
“Direktor Bundesbanke Joachim Nagel upozorio je Europsku središnju banku (ECB) da ne pokušava smanjiti trošak zaduživanja na južnom rubu eurozone te izjavio kako bi fokus trebao biti na borbi protiv inflacije, što bi moglo zahtijevati više povišenja kamatne stope no što je predviđeno”, prenosi Reuters.
Nakon Europske krize državnog duga s početka prošlog desetljeća, gdje su tradicionalno zaduženije zemlje europskog juga doživjele nagli rast troška zaduživanja te upale u probleme s otplatom državnih obveznica, čini se da Nijemci ovaj put ne žele plaćati tuđe pogreške. Naime, kad bi svaka zemlja imala vlastitu valutu, kod slične bi krize jedno od rješenja bila devalvacija nacionalne valute. U eurozoni to više nije moguće.
Nagel je dodao: “Ako se potpora ipak odobri, ona mora biti ‘strogo privremena’ te održati pritisak na zemlje da vode održive fiskalne politike i smanje svoje razine javnog duga.”
Može se reći da jaki dolar, između ostalog:
– reflektira činjenicu da je Njemačka, kao najveće gospodarstvo eurozone, relativno slabo prošla tijekom koronakrize u usporedbi s drugim svjetskim gospodarstvima
– da je ECB dugo negirao rizik inflacije i kasno reagirao na inflatorne pritiske
– da je čitava Europa (i eurozona) u energetskoj krizi te
– da je dolar općenito “sigurno utočište” u vremenima neizvjesnosti.
Vjerujem da je Nagelov istup izražaj njemačkog stava da ne žele doći u rizik plaćanja tuđih dugova, što bi imalo i političke implikacije. S druge strane, on govori i o tome da članice eurozone nemaju jednak pogled na to što bi ECB kao jedinstvena institucija trebao činiti.
Dobro je to upozorenje pred naš ulazak u eurozonu: dijelit ćemo sudbinu svih zemalja članica. Nije “biti spreman…”, nego više “svi za jednoga, jedan za sve”. Ili, kako bi jedan naš poznati trejder rekao, “svi za jednoga, svatko za sebe”.
Propustili ste neku od prethodnih tjednih čitanki? Pronađite sve brojeve ovdje.
