Prošlotjedna objava DZS-a o velikom rastu domaćeg BDP-a u trećem kvartalu naznačila je jedno: građevinski sektor u Hrvatskoj tome je dao velik i ključan doprinos. To me, uz novi Substack zapis Ivice Brkljače, potaknulo na ovu kratku analizu.
VELIKI PROFITI KAO MAMAC
Prije analize, kratko o ekonomskoj dobiti u dugom roku. Mnogi političari i javnost, naime, krivo tumače pojam “ekstraprofit”. Pokušao sam to objasniti pojmom “ekonomski jarci”, usred velike debate Muska i Buffetta prije više godina. Poanta je u tome da se ekonomska dobit razlikuje se od računovodstvene ili neto dobiti upravo za trošak vlasničkog kapitala. Formula glasi:
Ekonomska dobit (profit) = Neto dobit (Računovodstvena dobit) – Trošak vlasničkog kapitala.
U dugom roku, eventualni ekonomski jarci ili takvi ekstraprofiti nestaju, jer ih nagriza konkurencija, koja dolazi na tržište privučena takvim profitima. Naime, normalni profit je onaj kad je ekonomski profit jednak nuli. To znači da postoji neto dobit, no trošak vlasničkog ulaganja ga poništava. To znači da ekstraprofit više ne postoji.
Treba znati da povećanih investicija neće biti ako nema prilike ili uvjerenja da ga investitor ostvari. Stoga, oni koji se zalažu da nema ekonomskog profita, zapravo se zalažu za siromaštvo. Nažalost, radi nepoznavanja ekonomske i financijske teorije, postižu suprotni učinak od namjeravanog.
Ovi povećani profiti koje bilježi građevinski sektor u Hrvatskoj, a koji izostaju u Europi i susjednim zemljama, mamac su za rastuću konkurenciju. Pogledajmo na primjeru velike slovenske građevinske kompanije u nastavku.
GRAĐEVINSKI SEKTOR U HRVATSKOJ: NOVI UZLET OD 2017.
Podaci s Trading Economicsa za posljednju godinu pokazuju da je eurozona doživjela blagi pad, dok je Hrvatska snažno rasla, a Slovenija jako pala.
Izvor: Trading Economics
I podaci sektorske analize Ekonomskog instituta Zagreb pokazuju stabilan rast građevinskog outputa u Hrvatskoj, za razliku od cijele EU.
Izvori: DZS, Eurostat
Obrada i prikaz: EIZ
Također, broj zaposlenih te broj pravnih osoba iznimno je visok. Laički, to nije teško razumjeti: ogroman europski novac slijeva se u vodopadima za infrastrukturnu obnovu. Hrvatska to koristi za oporavak od razornih potresa.
No, treba biti oprezan. Nakon velike financijske krize i posljedične hrvatske recesije koja je trajala predugo, građevinski sektor u Hrvatskoj bio je u velikom uzmaku. Od 2017. pak počinje novi uzlet, kako se dobro vidi na grafikonu EIZ-a.
Grafički prikaz odnosa građevinske proizvodnje Hrvatske, Slovenije i eurozone ukazuje na divergirajuće trendove. Dok Slovenija bilježi osjetan pad građevinske aktivnosti, hrvatski sektor se i dalje oslanja na investicije u infrastrukturu i nekretnine, potaknute značajnim priljevima iz fondova EU. Ipak, Slovenija kroz akvizicije i niže troškove ozbiljno konkurira našem sektoru.
ŠTO NAM GOVORI AKVIZICIJA AQUATERMA
Slovenska građevinska industrija koristi ovu priliku za širenje, što potvrđuje i najnovija akvizicija karlovačkog Aquaterma od strane slovenskog CGP-a, najveće građevinske kompanije u Sloveniji. Vlasnik CGP-a jedna je od najbogatijih slovenskih obitelji Južna, koji su i vlasnici Lisce te jedni od dioničara u Petrolu.
Poslovni dnevnik navodi da konkurencija izvan EU, s jeftinijom radnom snagom i manjim regulatornim opterećenjima, dodatno ugrožava domaće izvođače. Iz razgovora s klijentima s kojima radim u ovom sektoru, doznao sam i da određene srpske kompanije isto tako dolaze u Hrvatsku kako bi stekle dio tržišnog kolača.
CGP-ova akvizicija Aquaterma zato možda nije samo transakcija. Ona pokazuje širi trend u kojem regionalni igrači jačaju prisutnost na hrvatskom tržištu. Aquaterm, specijaliziran za vodovodne i kanalizacijske projekte, omogućit će CGP-u dodatnu ekspertizu i bolju poziciju na tržištu javnih natječaja u Hrvatskoj.
Međutim, dugoročno pitanje ostaje: može li domaći sektor izdržati pritisak konkurencije bez značajnijih reformi i prilagodbi? Uz rast cijena građevinskog materijala i otežanu dostupnost kvalificirane radne snage, strateška partnerstva ili akvizicije mogu postati nužnost, a ne izuzetak.
Njemačka građevinska industrija, koja se često smatra barometrom europske ekonomije, isto tako je u ozbiljnom padu. Ovo će za neke značiti dodatnu moguću konkurenciju. A za ambiciozne? Moguću priliku za privlačenje domaće radne snage koja je otišla trbuhom za kruhom, a sad bi se mogla vratiti.
