“Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine”, poznata je rečenica, a ujedno i kao prva od sedam posljednjih Isusovih rečenica upućenih s križa. Bili vjernik ili ne, iskoristio bih ovaj dan kao ispit savjesti u onome što radimo i jesmo: radnici, poduzetnici, upravitelji, službenici, roditelji, supružnici, poslovni partneri, kolege… Predlažem razmatranje o dvije teme: o površnosti i samozavaravanju.
O POVRŠNOSTI: ŽIVOT BEZ OZBILJNOSTI
Često ni sami ne znamo što i kako činimo. Slaba kvaliteta izvedbe dolazi od manjka pripreme. “Ne znaju što čine”, samim time, nije samo opis povijesne tragedije. To je trajno upozorenje protiv mediokritetstva, protiv rada bez pripreme, protiv upravljanja bez dubine. Raditi površno znači pristati na život bez ozbiljnosti. A ozbiljnost prema stvarnosti zapravo je oblik poštovanja – prema svakome i prema vlastitom pozivu.
U konačnici, problem nije (samo) u tome što čovjek griješi. Problem je kad griješi bez svijesti. Kad radi bez razumijevanja. Kad odlučuje bez sagledavanja posljedica. Tada postaje netko tko “ne zna što čini”. A to je stanje iz kojeg nas može izvući samo istina – ona koja boli, ali pritom oslobađa.
U poslovnom smislu, treba pogledati u oči sebi i svojim suradnicima, barem jednom mjesečno. Na tom sastanku, gdje ćete si pogledati u oči, možete pregledati ključne pokazatelje (KPI) za svoje poslovanje. Oni su takvi kakvi jesu: prisiljavaju na suočavanje i ne dopuštaju da ostanemo u udobnoj magli samozavaravanja. U tom smislu, profesionalna disciplina ima duboko moralnu dimenziju. Ne radi se samo o učinkovitosti, nego o istini.
NEVJEROJATNA SPOSOBNOST SAMOZAVARAVANJA
A to koliko se možemo samozavaravati, katkad je nevjerojatno. To nije tek psihološka dosjetka, to je strukturalna činjenica ljudske naravi. U poslovnom kontekstu, to se očituje u rečenicama poput:
- “Mi smo profitabilni i rentabilni”, iako je povrat na kapital ispod troška kapitala.
- “Mi rastemo”, iako je rast financiran dugom koji izjeda budućnost i kompanija je zapravo zombi.
- “Stabilni smo”, iako likvidnost ovisi o milosti jedne banke ili kupca koji kasni s plaćanjem.
Bez jasnog razumijevanja što je profitabilnost, a što rentabilnost, tko su i kakvi su moji kupci, što je rizik, a što struktura kapitala, odluke postaju proizvoljne. Neznanje nije neutralno stanje: ono proizvodi štetu. Površnost nije bezazlena, ima svoju cijenu. Netko će je platiti: zaposlenici, vjerovnici, obitelj, a u konačnici i vlasnik.
Količina intelektualne i duhovne lijenosti u nama i oko nas može se činiti prevelikom. No, dobra je stvar što je svaki novi dan prilika za novi početak. Poslovnim rječnikom, red koji umiruje um i vraća osmijeh, odnosno poslovno i osobno zadovoljstvo, nadohvat je ruke.
Sve što treba je kajanje i odluka da se započne iznova.
