Rečenica koju svaki računovođa čuje barem jednom godišnje glasi: “Kako smo u plusu, a nemam čime platiti plaće?” Puko poslovanje s dobiti često nije dovoljno. Odgovor gotovo uvijek stoji u istoj rubrici — radni kapital.
POSLOVANJE S DOBITI NE ZNAČI DA IMATE NOVCA
EBITDA mjeri operativnu zaradu prije amortizacije, kamata i poreza. Ne mjeri gotovinu. Između te dvije veličine stoje promjene u zalihama, potraživanjima i obvezama prema dobavljačima. Te promjene znaju biti veće od same zarade. Primjerice, poduzeće s EBITDA-om od 4 milijuna eura koje je tijekom godine povećala potraživanja za milijun i zalihe za 800.000 eura ostvarilo je oko 2,1 milijun eura operativnog novčanog toka. Nitko nije ništa ukrao. Novac je jednostavno negdje drugdje.
Mehanizam je najopasniji upravo kad posao ide dobro. Rast prodaje znači više zaliha koje treba unaprijed platiti i više računa koji čekaju naplatu. Ako su rokovi naplate dulji od rokova plaćanja, svaki dodatni euro prihoda povlači nekoliko desetaka centi gotovine iz poduzeća. To je razlog zašto se poduzeća češće ugase kad rastu nego kad stagniraju. Zvuči nelogično? Pročitajte ovo.
KAKO PREPOZNATI STVARNI PROBLEM
Dvije stavke koje se u ovim situacijama pogrešno prozivaju kao krivci treba odmah eliminirati iz istrage. Amortizacija nije uzrok — ona je nenovčani trošak i u EBITDA-i je već isključena. Dakle, amortizacija ne može objasniti razliku između EBITDA-e i operativnog novčanog toka. Otplata glavnice kredita također nije krivac jer je to financijska, a ne operativna aktivnost. Ona troši gotovinu, ali nije dio operativnog novčanog toka pa ni ona nije Pedro.
Dijagnostika stvarnog krivca je jednostavna i traje petnaest minuta. Za početak, potreban vam je izvještaj o novčanom toku:
- Pogledajte redak promjene radnog kapitala i usporedite ga s EBITDA-om. Ako je promjena radnog kapitala negativna i po iznosu blizu EBITDA-i ili veća, cijela je zarada te godine završila u zalihama i kod kupaca.
- Zatim provjerite raste li radni kapital brže od prihoda. Ako prihod raste 15 %, a potraživanja 40 %, problem nije u prodaji. Problem je u naplati.
Kako spriječiti ovakve situacije? Pripremajte (idealno, automatizirajte) mjesečni izvještaj koji uz prihod i maržu prati i tri vrijednosti: stanje potraživanja, stanje zaliha i stanje obveza. Kvartalni izvještaj o novčanom toku to prati previše rijetko, treba intervenirati prije nego se obveze nakupe, a naplata potraživanja uspori.
Na kraju, prisjetimo se važne razlike: zarada je mišljenje, gotovina je činjenica.
