Kad vlasnik čuje ponudu za svoj biznis, prvo pitanje koje treba postaviti nije koliko, nego što je uključeno. Razlika između vrijednosti poduzeća (enterprise value) i vrijednosti vlasničkog kapitala (equity value) najčešći je izvor nesporazuma u pregovorima, i najskuplji. Provjerite, dakle, što je vrijednost poduzeća (EV) i kako se računa!
ŠTO JE VRIJEDNOST PODUZEĆA I KAKO SE DEFINIRA
Vrijednost poduzeća ili enterprise value je cijena cijelog posla neovisno o tome kako je financiran: vrijednost vlasničkog kapitala uvećana za neto dug, odnosno ukupni dug umanjen za gotovinu. U proširenoj verziji dodaju se i povlaštene dionice te manjinski interesi. Logika je vlasnička: tko kupi posao, kupuje i njegove obveze, stoga cijena koju stvarno plaća uključuje i dug koji preuzima.
Praktična posljedica je sljedeća: ponuda od 10 milijuna eura za poduzeće s 3 milijuna neto duga ne znači 10 milijuna na računu vlasnika! Ako je dogovor sklopljen na temelju enterprise value, vlasniku ostaje 7 milijuna. Ako je sklopljen na equity osnovi, ostaje 10 milijuna eura, dok kupac preuzima dug povrh toga. Ista rečenica, tri milijuna razlike — i to je razlog zašto se u pismima namjere uvijek definira cash-free, debt-free.
Zbog ove logike, multiplikator EV/EBITDA je usporediv između poduzeća, dok multiplikator P/E nije. Više o multiplikatorima možete pronaći ovdje. EBITDA je zarada prije kamata, dakle pripada svim izvorima kapitala. Brojnik vrijednosti poduzeća također obuhvaća sve izvore. Kod P/E omjera i brojnik i nazivnik su nakon kamata, zbog čega dva identična poduzeća s različitom zaduženošću daju znatno različite multiplikatore — i usporedba postaje besmislena.
ZAŠTO JE PRIPREMA VAŽNA
Dvije definicije koje se često miješaju vrijedi razdvojiti. Ukupna imovina umanjena za sve obveze je knjigovodstvena vrijednost kapitala, povijesna kategorija koja s tržišnom vrijednošću ima malo toga zajedničkog. S druge strane, EBITDA pomnožena s deset nije vrijednost poduzeća (EV) nego procjena enterprise value uz pretpostavljeni multiplikator, koji se u praksi kreće od tri do preko petnaest, ovisno o djelatnosti, rastu i veličini.
Ono što se u razgovoru oko vrijednosti poduzeća ili enterprise value rijetko spominje, a odlučuje o iznosu, jesu stavke slične dugu. To su, primjerice: neisplaćene dividende, dugovanja prema vlasniku, otpremnine, jamstva, odgođeni porezi, zaostale investicije u održavanje. Kupac ih u pravilu tretira kao dug i skida s cijene.
Vlasnik koji napravi popis takvih stavki te ih detaljno obrazloži prije dubinske analize bit će u dobroj poziciji kod pregovora. Onaj koji čeka da ih kupac sam pronađe, na kraju nerijetko daje diskont.
