Cijene su vrlo aktualna tema u našoj ekonomiji. No, kao što dobro znamo, nabavna cijena rijetko odražava stvarni trošak korištenja nekog stroja, vozila, nekretnine ili softvera. Gotovo svaka značajnija investicija uz sebe veže druge troškove: održavanja, energije, edukacije korisnika, rashodovanja ili zbrinjavanja, ugradnje, osiguranja, potrošnog materijala i brojnih drugih. Tu je još i jedna potencijalno odbitna stavka: ostatak vrijednosti. Kako to sve spojiti u jedno? Saznajte što je total cost of ownership ili ukupni trošak vlasništva te koje su glavne prednosti i mane ovog pristupa.
ŠTO JE TOTAL COST OF OWNERSHIP?
Ukupni trošak vlasništva ili total cost of ownership (TCO) metoda je koja procjenjuje sve izravne i neizravne troškove povezane s nabavom, korištenjem, održavanjem i zbrinjavanjem imovine tijekom njezinog cijelog razdoblja korištenja. Klasično računovodstvo često bilježi troškove tek nakon što nastanu. Za razliku od njih, ex-ante TCO analiza nastoji razumjeti troškove unaprijed. Njezin je cilj spriječiti scenarij u kojem jeftiniji proizvod u nabavi postane znatno skuplji u eksploataciji. Odnosno, žele se izbjeći nevidljivi troškovi.
Prije nego što krenete u izračun, potrebno je prikupiti podatke o povezanim troškovima kroz četiri osnovne faze životnog vijeka imovine:
- Nabava (CapEx). Tu pripadaju: nabavna cijena, troškovi dostave, carine i porezi, instalacija, licenciranje i početna prilagodba sustava (npr. kalibracija strojeva).
- Operativni troškovi (OpEx). Tu pripadaju: potrošnja energije, redovno održavanje, potrošni materijal, osiguranje i eventualni troškovi prostora (npr. garaža za kamion ili lokacija za smještaj stroja, odnosno proizvodne linije).
- Ljudski resursi i podrška. Tu pripadaju: troškovi obuke zaposlenika, plaće operatera te vrijeme potrebno za rješavanje zastoja (downtime).
- Kraj životnog vijeka. Tu pripadaju: troškovi rashodovanja, ekološkog zbrinjavanja ili očekivani ostatak vrijednosti (prodajna cijena rabljene imovine kao odbitna stavka).
KAKO SE RAČUNA NA PRIMJERIMA
Provjerimo kako se TCO računa na nekoliko primjera:
- Vozilo (automobil ili kamion). Nabavnoj cijeni treba se pribrojiti stvarne troškove goriva (ne nužno službene), održavanja i servisa (provjerite je li uključen paket održavanja i što obuhvaća te koliko su česti servisi), osiguranja i pristojbi, potrošnih materijala poput guma ili tekućina, troškove financiranja te oduzeti ostatak vrijednosti. Katkad ćete uspoređivati i TCO za različite oblike vlasništva, tu je potrebno uzeti u obzir da neki oblici najma uključuju uslugu vožnje na zamjene guma ili servise, što znači da taj trošak vlastite satnice trebate uzeti u obzir kod one vrste vlasništva koja to ne obuhvaća.
- Nekretnine. Osim izračuna poreznog efekta i troškova financiranja, nabavnoj cijeni treba pribrojiti trošak energije za grijanje ili hlađenje, koji može biti vrlo značajan, kao i troškove osiguranja te periodične zamjene sustava, krovišta ili održavanja fasade.
- Strojevi. Kod proizvodnih strojeva, nabavna cijena je često samo četvrtina ili trećina ukupnih troškova. Njoj treba pribrojiti transport i instalaciju, kalibraciju, puštanje u rad. Tu su i često zanemareni troškovi plaće i doprinosa operatera koji rade na stroju te nerijetko tehničara ili servisera. Osim toga, tu su troškovi energije, potrošnog materijala, servisa, zastoja, škarta, obuke za rad, osiguranja, a na kraju demontaže i zbrinjavanja.
- Softver. Često se uspoređuje izrada vlastitih rješenja te cloud rješenja trećih strana. Iako kod prve opcije postoje troškovi poslužitelja, instalacije, podešavanja, održavanja i nadogradnji, u obzir treba uzeti i mogućnost povlačenja treće strane, njene kibernetičke kompromitacije ili usklađivanja pravnog okvira.
PREDNOSTI I MANE OVOG PRISTUPA
Ovaj je alat praktičan jer nije jako kompleksan i može poslužiti da se jasnije prepoznaju ukupni troškovi kod većih investicija, kao što su nekretnine, strojevi ili vozni park. Posebno koristan može biti kod obveznika javne nabave, kad osnovna cijena ne izražava ukupne troškove.
Postoje i mane, a njih bih sažeo ovako:
- Rijetko se koristi diskontiranje. Nije isto nastaje li neki dodatni trošak već nakon godine dana ili trošak nastaje blizu kraja ciklusa, kad već nastanu koristi koje omogućuju njihovo jednostavno financiranje. Idealno bi bilo diskontirati troškove prema razdoblju nastanka: više o tome ovdje.
- Teško procjenjivi neizravni troškovi. Ako se odlučite na kupnju starijeg umjesto novijeg stroja, troškovi radnika kod zastoja zbog kvara ili posljedičnog gubitka klijenta zbog neisporuke često se svodi na subjektivne pretpostavke.
- Ignoriranje koristi i prihodovne strane. Ako skuplje rješenje omogućuje znatno veću brzinu ili kvalitetu proizvodnje, TCO to ignorira.
Sve u svemu, total cost of ownership može biti jedan jednostavan i koristan alat za izbjegavanje kardinalnih pogrešaka. No, ako želite zaista kvalitetnu i sveobuhvatnu procjenu velike investicije koja se k tome financira kreditom, to je posao koji je najbolje prepustiti profesionalcima.
