Odjeci Regionalnog financijskog foruma u Opatiji: ključ za otkrivanje inflacijskih trendova

Recesija zvana Godot je postala toliki bauk, da se zaboravlja da je zapravo inflacija ta koja nas je unazadila. Medijski natpisi nakon opatijske konferencije i predavanja guvernera Vujčića imaju baš taj subliminalni eho: mediji su jedva dočekali da kažu da nema tu recesije. Novi list piše kako je guverner HNB-a Boris Vujčić rekao da Europa neće ući u recesiju. “Donedavno su se svi bojali recesije, no to je sada prestala biti glavna briga. U Hrvatskoj nismo ni očekivali recesiju, a sada je ostvarenje za prvi kvartal i nešto bolje od očekivanog. Očekujemo dakle rast BDP-a u Hrvatskoj u prvom kvartalu od 0,7 posto, što bi godišnju stopu rasta BDP-a održalo na relativno dobrih 2,2 posto u ovoj godini.” Prethodna je prognoza predviđala gospodarski rast od 1,5 posto, što je podizanje za 0,7 postotnih bodova. No, danas se želim osvrnuti na inflaciju i kakvu ulogu u njenom raspirivanju ima – cijena ugljena.

JE LI RECESIJA NUŽNA DA BI SE SUZBILA INFLACIJA?

Prvi dan Liderove konferencije “Regionalni financijski forum” u Opatiji, koju sam prethodno najavio, otvorio je uvodnim predavanjem Damir Odak. Osim što je član Administrativnog odbora za preispitivanja ECB-a, nekadašnji je član, odnosno predsjednik uprava nekoliko hrvatskih banaka te bivši HNB-ov viceguverner za superviziju banaka. Njegovo predavanje bilo je povezano s pitanjem: je li recesija nužna da bi se suzbila inflacija? Naglasio je povijesne činjenice: FED je pogasio svaku inflaciju dosad, ali je i svaki put izazvao recesiju. Odak je naglasio kako, unatoč tome, budućnost nije uvjetovana prošlošću. I mene je, kao i druge sudionike s kojima sam imao prilike raspravljati, veoma zaintrigirao jedan Odakov uvid.

CIJENA UGLJENA KLJUČ ZA DEKODIRANJE KINESKE INFLACIJE

Odak je upozorio kako se premalo pažnje pridaje Kini. Počeo je od toga da kineska proizvođačka inflacija pada već dulje vrijeme. Zatim je pokazao kako je povezana cijena ugljena i kineska inflacija. Kako se cijena ugljena podizala, pokazao je, tako su se podizale i kineske cijene te obrnuto. Povezao je pad cijena ugljena, a time i kineske proizvođačke inflacije, s ruskom invazijom na Ukrajinu. Odak je spomenuo kako se 55 posto kineskih energetskih potreba namiruje od ugljena, nešto čega se Zapad odrekao zbog zelene tranzicije. Osim što nije, jer su Nijemci naglo zaboravili svoje prigovore Južnoafričkoj Republici te interventno uvozili ugljen iz te zemlje, zaboravljajući na rezerve u Ruhru. No, o tom licemjerju više ovdje.

Što nam govore podaci? Pa, oni samo potvrđuju Odakove navode: ugljen je ključ kineske energetske strategije.

TKO SU GLAVNI PROIZVOĐAČI UGLJENA?

A tko su glavni svjetski proizvođači ugljena? Statista donosi poredak iz 2021. Među njima su Kina, Indija, Indonezija, SAD, Australija, Rusija i Južna Afrika. Kineski udio u ukupnih 7.046 milijuna tona ugljena je 53,5 %, dok je ruski 5,1 %.

Kina se svojedobno obvezala određenim međunarodnim sporazumima da neće više poticati vađenje ugljena u inozemstvu. Ujedno, obvezala se nastojati oko zelene tranzicije. Sjetite se i da je Kina glavni dobavljač rijetkih metala, koji su ključ za ovu tranziciju. Zato sam skeptičan da će taj proces na Zapadu, osobito u Europi proći glatko, osobito bez stabilnog izvora energije iz nuklearnih elektrana. Ova kineska obveza dovela je do energetske krize u Kini u 2021. Jedan od naslova govorio je da je cijena proizvodnje svega jako narasla, od iPhonea do mlijeka. Hrana je u tom razdoblju jako poskupila na svjetskim burzama. Te cijene su se kaskadno i brzo spustile prema Hrvatskoj, o čemu je ovih dana govorio i predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore oko krize s cijenom pšenice.

REKORDNA PROIZVODNJA I POTROŠNJA UGLJENA

Odličan komentar na blogu Svjetske banke upotpunjuje sliku koju je ponudio Damir Odak.

“Globalna potražnja dosegla je najveću razinu u povijesti 2022. Potrošnja je snažno porasla u Indiji (10 %) i u Europi (5 %) kao odgovor na zamjenu postrojenja za proizvodnju električne energije od prirodnog plina i popunjavanje praznine u opskrbi stvorene slabijom proizvodnjom iz drugih izvora , uključujući nuklearne i hidroelektrane. Potrošnja u Kini skromno je porasla jer je gospodarski rast ostao usporen zbog ograničenja vezanih uz COVID-19. S druge strane, potrošnja ugljena u Sjedinjenim Državama smanjila se za 8 % u četvrtom tromjesečju 2022. zbog manje značajnog povećanja cijena prirodnog plina u usporedbi s Europom. To je ograničilo zamjenu između ugljena i plina za proizvodnju električne energije u SAD-u.” U tekstu piše da je globalni maksimum također nastao u 2022. No, poveznica s Rusijom mi je osobito zanimljiva, upravo zato što je Odak to spomenuo u svojem predavanju.

“Smanjeni ruski izvoz ugljena u Europu bio je uravnotežen povećanjem iz Kolumbije i Južne Afrike. Izvoz iz JAR-a u Europu doživio je gotovo šesterostruki porast, dok je izvoz iz SAD-a u 2022. ostao uglavnom stabilan (iako je dio bio preusmjeren u Europu). Ruski izvoz, koji je ukupno porastao, preusmjeren je u Kinu i Indiju, nakon zabrane ruskog ugljena u EU u trećem kvartalu 2022. Indonezijski izvoz porastao je 14% u 2022. i dosegao najveću razinu svih vremena unatoč dvjema privremenim zabranama izvoza.”

TAJNA VEZA: CIJENA UGLJENA I PROIZVOĐAČKE CIJENE

Pogledajmo sada kakva je veza kineske proizvođačke inflacije i cijene ugljena.

Sjetimo se da je Kina obustavila značajan dio proizvodnje i zbog zero-covid politike. Zapadni mediji i analitičari to interpretiraju kroz kinesku energetsku krizu. Ne kažem da to nije točno, nego zazivam oprez, jer je to prosuđivanje iz našeg, zapadnog okvira. Kina je ipak geopolitički izazivač broj jedan vodećoj svjetskoj velesili. Kako rekoh, Sun Tzu je bio ipak Kinez.

Kina je zemlja s najvećim trgovačkim suficitom i, shodno tome, značajnim deviznim rezervama. Predugo razdoblje inflacije (na Zapadu) nije nešto što se sviđa kreditorima (na Istoku). Sjetite se da inflacija više odgovara dužnicima jer obezvrjeđuje dug. Stoga, bude li inflacija predugo trajala, kako je i Odak napomenuo, Kina na to neće gledati blagonaklono. Bude li Kina manje izvozila, razdoblje inflacije (na Zapadu) će se produljiti.

Protekla dva desetljeća nisu obilježena samo niskim i negativnim kamatnim stopama, nego i kineskim izvozom deflacije na Zapad. Da se ne dogodi nešto ružnije, najlakše i najjeftinije bi bilo, pa i najbolje, kako je Odak to spomenuo, da Zapad sam pogasi svoju inflaciju. Tako Kina ne bi izgubila vrijednost svojih deviznih rezervi, koja dolazi od trgovinskog suficita.

Hoće li to tako i završiti? Ne znam, ali biti spreman…