Ako promotrimo proizvođačke cijene za hrvatska poduzeća prema podacima DZS-a, njihov je indeks u prvom kvartalu rastao u odnosu na prosinac 2024. Isto se događa u europodručju, gdje su proizvođačke cijene doživjele rast u svakom mjesecu prvog kvartala. Da ne bude još veći, pobrinule su se cijene energije. Istovremeno, potrošačke cijene u travnju rasle su 3,1 % na godišnjoj razini prema DZS-u, a 3,9 posto prema Eurostatovoj metodologiji. Plaće osoblja rastu čak 14,9 % godišnje prema posljednjim podacima. Kako onda sačuvati profitne marže, koje su ionako relativno niske u nas? I zašto nismo zatvorili priču s rastom cijena?
ŠTO SE DOGAĐA S CIJENAMA
Kako izvještava DZS, najveći mjesečni rast doživjeli su industrijski neprehrambeni proizvodi bez energije te usluge, pri čemu potonje ne čudi s obzirom na to da je rast plaća još uvijek vrlo visok. Ovi industrijski neprehrambeni proizvodi odnose se na vozila, odjeću i obuću, namještaj, lijekove, komunikacijske uređaje, igračke i slično. U usporedbi s njima, zbrojena potrošačka košarica hrane, pića i energenata u travnju ostala je podjednaka u odnosu na ožujak.
No, kako hranu plaćamo gotovo svakodnevno, a energente nekoliko puta mjesečno, tu ćemo poskupljenja puno ranije zamijetiti. Isto tako, averzija prema gubitku jedna je od kognitivnih pristranosti zbog kojih ste vjerojatno prije zamijetili poskupljenje jogurta od poskupljenja mobitela, namještaja ili igračaka.
Specifičnost hrvatske industrije je što je naša država odabrala subvencionirati krajnju potrošnju struje u usporedbi s industrijskim potrošačima. U prijevodu, poduzeća plaćaju skuplju struju u odnosu na kućanstva. To pak znači da skuplju struju potrošači svejedno na kraju plate, samo kroz više cijene proizvoda jer je za njihovu proizvodnju korištena skuplja struja! Onda se čudimo zašto nam je industrija nekonkurentna i zašto se ne otvaraju tvornice.
PROFITNE MARŽE BIT ĆE POD PRITISKOM
Cijene hrane na svjetskim tržištima roba rasle su 9 posto na godišnjoj razini prema FAO indeksu cijena hrane, a na policama je ova grupa proizvoda bila 4,1 posto skuplja (hrana, pića i duhan). Iz ovog nećete samo razumjeti da trgovci ipak nisu toliko zločesti kako se piše, već i da će brojni poduzetnici u ovom sektoru, kao što su prerađivači, ugostitelji ili poljoprivrednici, biti pritisnuti višim cijenama inputa. Zbog dodatnih geopolitičkih nestabilnosti, volatilnosti cijena i pritiscima na rast još nema kraja.
Profitne marže su u Hrvatskoj zapravo relativno niske i tek su u dvije godine prešle prosječnih 5 posto neto. Usporedite to s trezorskim zapisima ili državnim obveznicama, koji su nudili 2,50 do preko 3 posto u istom razdoblju. Nije neka sreća, zar ne?
Mali i srednji poduzetnici imaju dodatan uteg: nemaju veliku pregovaračku moć po pitanju cijena. Ipak, upravljanje ulaznim i prodajnim cijenama u ovakvim uvjetima pokazuje se ključnim za očuvanje kakvih-takvih marži u poslovanju. Što možete napraviti? Predlažem sljedeće:
- Uvođenje mjesečnog praćenja ulaznih cijena i marži.
- Redovnu analizu i praćenje zaliha.
- Mjesečnu reviziju cjenika te praćenje profitabilnosti po proizvodu ili usluzi.
Iako podaci o inflaciji na papiru izgledaju suhoparno, imaju itekako snažan utjecaj na rezultat vašeg truda i rada. Ako osjećate da vam svakog mjeseca ostaje sve manje, a računi iz trgovine su sve veći, niste sami. Reagirajte na vrijeme: dogovorimo sastanak i pronađimo rješenje.
