Danas nastavljam s odjecima s prošlotjedne Liderove konferencije u Opatiji “Regionalni financijski forum”. Jučer sam pisao o prvom danu konferencije, na kojem je uvodno predavanje održao ECB-ov Damir Odak. Meni je posebno bio intrigantan bio njegov uvid o ključu razumijevanja kineske, a možda i svjetske inflacije: ugljenu. Premda je Odak govorio i o recesiji i inflaciji, znatno više o toj temi čuli smo na predavanju guvernera HNB-a, Borisa Vujčića. Ono je bilo naslovljeno: “Koliko još puteva treba monetarna politika proći – nosi li vjetar odgovor?” Pogledajmo, dakle, koji su uzroci inflacije i koliko bi još mogla trajati.
INFLACIJA JE TVRDOGLAVA, A EVO ŠTO SE DOGAĐA S PLAĆAMA
Ono što je guverner Vujčić utvrdio, moglo se pročitati i na ovom blogu jer je vidljivo golim okom:
- Borba s inflacijom još nije gotova, pogotovo kad znamo da je eurozoni pala na 6,9 % u ožujku (veljača: 8,5 %). U Hrvatskoj je i dalje dvoznamenkasta 10,7 % (veljača: 12 %).
- Temeljna (potrošačka) inflacija (ne ukupna) je još visoka (veljača 13,2 %, u siječnju 15 % u eurozoni). Hrvatska se u tome previše ne razlikuje, jer bilježi 9,3 % za ožujak, a 12,7 % za veljaču.
Vujčić je pritom ostavio otvorenim pitanje u kojoj će se mjeri pad cijena energenata i sirovina preliti na temeljnu inflaciju, osobito dok ubrzava rast plaća. Neto prosječna plaća u siječnju 2022. iznosila je 979 eura, a u veljači 2023. 1106 eura. To je rast od 13 %, tako da su plaće nadoknadile godišnju inflaciju (indeks potrošačkih cijena za isto razdoblje narastao je s 108,1 na 122,1).
INFLACIJSKI PRITISCI I DALJE PRISUTNI
Guverner Vujčić se osvrnuo i na padajući trend inflacije. Prema njemu, inflacija je počela padati ponajprije zbog pada cijena energije, no temeljna inflacija i dalje raste. Za izračun temeljne inflacije, iz ukupne se isključuje već spomenuta energija te hrana. Pogledajmo kako su se cijene hrane u Hrvatskoj kretale od 1.1.2022. do kraja prvog kvartala 2023.
Pogledajmo sad kretanje ovog pokazatelja za eurozonu, za isto razdoblje.
Korisno je pogledati i inflaciju hrane za SAD, Indiju i Kinu, gdje je ona drastično niža. U Europi i Hrvatskoj, ona je veoma uporna. Ovo je posebno zanimljivo s obzirom na to da FAO indeks cijena hrane na svjetskoj razini pada 12 mjeseci uzastopno. Europljani vole dobro jesti, a oni koji nam prodaju hranu to vrlo dobro znaju.
Zaključujem, zajedno s guvernerom Vujčićem, da “inflacijski pritisci ostaju te smo i dalje u inflacijskom okružju i imat ćemo još posla s obuzdavanjem inflacije”. Meni je ovo predavanje bilo korisno jer sam preispitao svoje uvjerenje da se inflacija prelila u područje usluga i da je zato toliko uporna. Ipak, ovakvi inflacijski pritisci u Europi (i Hrvatskoj) u području hrane zapravo hrane moj skepticizam. Naime, skeptičniji sam oko europske i hrvatske inflacije, nego oko američke i kineske inflacije. U prijevodu, prema dostupnim podacima, čini mi se da će inflacija u Europi dulje trajati, pa će, kako i sam guverner kaže, tu biti još posla. Monetarna politika ostat će dulje vrijeme restriktivna nego u ostatku svijeta.
UZROCI INFLACIJE: DOBIT PODUZEĆA ILI RASTUĆE PLAĆE?
Prethodno sam istaknuo da je rast plaća u Hrvatskoj zapravo poništio ukupnu inflaciju. No, guverner Vujčić je ovog mjeseca održao prezentaciju u Washingtonu na temu Euro Introduction in Croatia and Macroeconomic. Developments in the Euro Area. Više o tome na stranici HNB-a.
Na prošlotjednoj konferenciji pokazao je, između ostalog, slajd broj 15 iz prezentacije u Washingtonu, kojeg prilažem. Koristan je jer daje uvid u to koji su uzroci inflacije.
Lijevi grafikon pokazuje sve veću radnu aktivnost stanovništva (sivi rastući stupci), a sve manju nezaposlenost (crvena padajuća linija). O tome sam pisao više puta, posljednji put pretprošlog tjedna. O grafikonu u sredini pisao sam lani u tri nastavka na Ekonomskom labu. Što sam tada zaključio? Hrvatski su poduzetnici ispodprosječno profitabilni u odnosu na europske, no stvari se mijenjaju nabolje.
JAVNI SEKTOR U NEČEM AGILNIJI OD PRIVATNOG!
Desni grafikon je posebno zanimljiv, jer pokazuje ono što se nazire u analizi poslovanja hrvatskih poduzeća za razdoblje 2002.-2021. Napisao sam da su dobiti poduzeća rasle više nego što su rasli troškovi plaća. Ovo je posebno zanimljivo u trenutku kad sindikati i neke druge skupine pregovaraju s Vladom. Javni sektor u tom smislu je puno agilniji od radnika u privatnom sektoru: oni koriste tržišnu snagu ovog trenutka koja se vidi na lijevom grafikonu.
Desni grafikon, dakle, pokazuje da je u Hrvatskoj puno veći doprinos inflaciji u 2022. došao od rasta dobiti poduzeća nego u eurozoni. Iako je hrvatska država to odlučila uzeti sebi kroz izvanredni porez na dobit, treba ovo sagledati u kontekstu rastuće inflacije, prijelaza na euro i višedesetljetne ispodprosječne profitabilnosti hrvatskih poduzetnika, kao i ogromnog poticaja u obliku EU subvencija. Besplatnog ručka nema! Imajte na umu da grafikon govori samo o tome koji su uzroci inflacije u 2022. Bilo bi zanimljivo pogledati ga za 2021., kao i 2023. kad pristignu podaci.
Guverner Vujčić je zaključio s novinarima da je “lani od ukupnih 10,8 posto inflacije, domaća komponenta iznosila 8,5 posto, od čega su profiti kompanija pridonijeli s 5,1 postotnih bodova, troškovi rada 1,5 bodova, a porezi s 2,2”. Istaknuo je kako se takav scenarij ne mora ponoviti ove godine, odnosno da bi plaće “mogle imati snažniji utjecaj na inflacijske pritiske nego jedinični profiti poduzeća”.
Pitanje za milijun dolara: je li vaše poduzeće spremno podnijeti pritisak rasta plaća?