Šećer vuče cijene hrane prema gore, a kamatne stope će i dalje rasti

Hrana je na globalnoj razini ponovo porasla nakon 12 mjeseci uzastopnog pada. Kakvu ulogu u tome imaju cijene šećera te koliko traje uzlazni trend inflacije? Ključne informacije o tome, kao i utjecaju američke nezaposlenosti na kamatne stope, saznajte u nastavku.

CIJENE ŠEĆERA PRELOMILE GODINU DANA PADA

Globalni FAO-ov indeks cijena hrane porastao je prvi put nakon godinu dana. Rast je iznosio oko 0,6 % u odnosu na prethodni podatak za ožujak. Glavni su razlozi:

1. Cijene šećera snažno rastu (17,6 %), “što je treći uzastopni porast i dosegnule su najvišu razinu od listopada 2011.”, a sve “zbog zabrinutosti oko smanjene globalne dostupnosti nakon daljnjih revizija predviđanja proizvodnje za Indiju i Kinu naniže, uz nižu proizvodnju u Tajlandu i EU”.
2. Cijene mesa porasle su 1,3 % jer su “međunarodne kotacije svinjskog mesa najviše porasle zbog povećanih uvoznih kupnji u azijskim zemljama i stalnih ograničenja ponude kod vodećim izvoznika, zbog visokih troškova proizvodnje i problema sa zdravljem životinja”.
3. Cijena riže također raste kontinuirano od lipnja 2020., a djelomično je supstituirana žitaricama.

Indeks bi porastao i više, da cijene žitarica i ulja nisu pale. Europski potrošači nisu pretjerano primijetili pad ovih cijena, osim ako one nisu bile administrativno postavljene. No, često se zaboravlja da cijenu ne određuju samo maloprodajni trgovci u cijelom distribucijskom lancu. Utjecaj inflacije se razlio, pa je sada inflacija hrane veliki doprinositelj u ukupnoj inflaciji u Europi. Taj uzlazni trend inflacije hrane traje već dvije godine. Ukupna inflacija se u eurozoni povlači, no sporo. Temeljna inflacija je i dalje prisutna, ponajprije zbog usluga. Sad je cijena nafte pala na razine prije ruske agresije (na 70 dolara i manje), pa ni OPEC-ovi manevri ne mogu potaknuti rast cijena nafte na dulji rok. ECB-ova Christine Lagarde najavljuje da nema odustajanja od daljnjih povećanja kamatnih stopa, a najavljuje od srpnja i prestanak kupnji vrijednosnica, čime se dosad poticala likvidnost sustava.

TRŽIŠTE KONTRA FED-A

Smanjenje novčane mase u sustavu i smanjenje brzine optjecaja novca, ponajviše zbog izlaska depozita u kratkoročne državne obveznice, mogu znatno utjecati na razinu nominalnog BDP-a. Američke banke posebno ne mogu povećavati kamatne stope na depozite jer bi time rušile svoju profitabilnost, koja je ponajviše ugrožena u dijelu fiksnih portfelja, odnosno obveznica koje se drže do dospijeća, ali se računovodstveno umanjuju na tržišnu vrijednost. Ove obveznice dovode banke u situaciju da imaju pad vrijednosti kapitala. Signaliziranje problema dovodi do stresa u američkim bankama, osobito tzv. regionalnim bankama (koje su manje od ogromnih konglomerata poput JP Morgana, ali i dalje ogromne za europske prilike). U tom smislu, bankarska kriza nije gotova. Tržišna kapitalizacija regionalnih banaka u SAD-u i dalje nemilosrdno krvari. S druge strane, europske banke drže se solidno.

Ovakva odluka ECB-a, uz FED-ov signal da će obustaviti daljnja podizanja, u teoriji bi trebala ojačati euro u odnosu na dolar (1,10). Problem je u tome što se tržište kladi kontra FED-a, jer smatra da su znakovi nadolazeće recesije snažniji i traži da FED krene spuštati kamatne stope (odnosno, kladi se na to). Hoće li to učiniti, odnosno raditi suprotno? To ovisi o podacima o zaposlenosti te američkoj inflaciji, koja će biti objavljena idući tjedan.

MOŽE LI ECB IZDRŽATI?

Zasad znamo da su korporativni rezultati solidni, odnosno da su glavom iznad vode. Otvoreno je pitanje može li ECB izdržati bez da bude uvučen u koncentrični krug FED-a, ako tržište zaista bude u pravu. Godot i dalje nije stigao, iako znamo da je europski BDP praktički nikakav. Posljednji podatak o tvorničkim narudžbama u Njemačkoj kaže da su one u ožujku pale čak 10,7 %.

Današnji američki podaci o zaposlenosti su i dalje više nego pristojni, bez usporavanja te opet s padom nezaposlenosti. FED možda i ne napravi pauzu u podizanju kamatnih stopa koju mnogi zazivaju: inflacija bi mogla i dalje dolaziti s tržišta rada. No, cijene hrane pokazuju, uz usluge, svoju tvrdoglavost. To bi, riječima Christine Lagarde, značilo da je još posla pred nama (there is more ground to cover).