Porast stečajeva kao znak za uzbunu?

Povećanje broja insolventnosti odražava utjecaj makroekonomskih izazova, uključujući visoke kamatne stope, inflaciju i geopolitičke napetosti. Pogledajmo što znači trenutni porast broja stečajeva, s naglaskom na SAD i Europu.

REKORDNI BROJ STEČAJEVA U SAD-U

U lipnju 2024. broj stečajeva korporacija u SAD-u dosegao je najvišu mjesečnu razinu od početka 2020., sa 75 tvrtki koje su podnijele zahtjev za stečajem. Ovo povećanje znači da su u prvoj polovici godine zabilježili 346 stečajeve, najviše u tom razdoblju još od 2010.

Značajan trend je preferencija za restrukturiranjem i reorganizacijom prema Poglavlju 11 (eng. Chapter 11) u odnosu na likvidacije prema Poglavlju 7 (eng. Chapter 7). Podaci iz S&P Global Market Intelligence izvještaja pokazuju da je u SAD-u 64,45 % stečajnih prijava u prvoj polovici 2024. bilo za restrukturiranje i reorganizaciju, što je značajan porast u odnosu na prethodne godine. Ovaj pristup omogućuje tvrtkama restrukturiranje dugova uz nastavak poslovanja. CFO Dive ističe kako ovo upućuje na očekivanje tržišnih sudionika da će FED uskoro smanjiti kamatne stope (u rujnu), što bi znatno olakšalo pritisak, iako ne bi promijenilo trenutnu situaciju.

Porast stečajeva utjecao je na razne sektore, posebice na nekretnine, komunikacijske usluge, materijale i informacijske tehnologije.

PORAST STEČAJEVA U KLJUČNIM EUROPSKIM EKONOMIJAMA

U Europi su zemlje poput Njemačke i Francuske zabilježile razine stečajeva najviše od 2016. godine. Agresivno povećanje kamatnih stopa od strane ECB-a u 2022. značajno je povećalo troškove zaduživanja i doprinijelo porastu stečajeva. Iako je ECB počeo ublažavati kamatne stope ove godine, očekuje se da će se porast stečajeva nastaviti.

ŠTO RADI POLITIKA?

Bivši predsjednik ECB-a, Jean-Claude Trichet, izrazio je povjerenje u europsko jedinstvo unatoč rastu političke podrške krajnjoj ljevici i krajnjoj desnici, koji potresa glavne stranke. U Francuskoj su uspon Nacionalne fronte i dobici krajnje ljevice odraz širih društveno-političkih izazova. To uključuje probleme s imigracijom i nepovjerenje javnosti u elite.

Trichet, između ostalog, naglašava potrebu za razboritim ekonomskim upravljanjem, ali i centrističkim politikama, kako bi se prevladala trenutna kriza. Kritizira političke prijedloge za povećanjem državne potrošnje i odgodom reformi, zagovarajući uravnoteženiji pristup za održavanje ekonomske stabilnosti, čime podržava Macronove politike.

Globalni financijski sustav ostaje ranjiv, s visokim razinama javnog duga i rastućim kamatnim stopama, koji predstavljaju značajne rizike. Trichet ističe da je javni dug u naprednim ekonomijama porastao na 115 % BDP-a, u usporedbi sa 75 % prije krize Lehman Brothersa. Otvara se pitanje jesu li dosadašnje ekonomske politike bile u tom smislu učinkovite.

Ne možemo izostaviti ni promjenu geopolitičke paradigme. Osim rusko-ukrajinskog rata, globalno sukobljavanje između SAD-a i Kine dodatno komplicira globalnu ekonomiju. Prisjetimo se kako je Kina desetljećima praktički izvozila deflaciju na Zapad. Uvođenjem trgovinskih barijera lako je zaključiti kako će inflacija biti manje predvidljiva u narednom srednjoročnom razdoblju. Iako Trichet poziva na mudrost u upravljanju tim napetostima, naglašavajući važnost stabilnih i kooperativnih međunarodnih odnosa, prisjetimo se kako je europski Zeleni plan na staklenim nogama. Taj plan, naime, traži vrlo teško izvedivo europsko zaobilaženje Kine, koja drži ključne rijetke metale potrebne za njegovo ostvarenje.

OSOBNA POTROŠNJA BI MOGLA BITI UGROŽENA

Porast stečajeva korporacija je kompleksno pitanje na koje utječu makroekonomski čimbenici, politička dinamika i sektorski izazovi. U SAD-u, visoke kamatne stope i ekonomska neizvjesnost potaknuli su značajan porast stečajeva, s izraženom preferencijom za reorganizaciju u odnosu na likvidaciju. U Europi, porast stečajeva odražava utjecaj strogih monetarnih politika kao odgovora na buđenje inflacije, ali i sulude politike u koronakrizi. Sve je više i službenih izvještaja samih zapadnih zemalja koje ukazuju da je tretiranje te krize ne samo bilo pogrešno, već i pretjerano. Prisjetimo se još jednom kako su ključne središnje banke govorile da je inflacija tranzitorna, unatoč dvoznamenkastoj proizvođačkoj inflaciji u Europi koja je trajala mjesecima. Dodajmo i nimalo neočekivan rast političke podrške alternativnim opcijama koje ne pripadaju političkom centru.

Rast bankrota i porast nezaposlenosti puno su stvarniji signali za eventualnu recesiju koju se čeka kao Godota, nego inverzija krivulje obvezničkih prinosa. Dodajmo tomu da je Sahmino pravilo naraslo na 0,43 (0,50 je prag za recesiju) i nalazi se u uzlaznom trendu. Prisjetimo se kako ovaj pokazatelj gleda kretanje nezaposlenosti (tromjesečni pomični prosjek zadnja tri mjeseca u odnosu na tromjesečni minimalni prosjek iz prethodnih 12 mjeseci). Čim omjer bude veći od 0,5, to je pa sigurna recesija.

Uz to, sve je više američkih potrošača koji ne mogu vraćati svoje kredite. Dakle, potrebno je detaljnije analizirati i pratiti stanje osobne potrošnje, kao i vraćanje kreditnih obveza, uz stanje nezaposlenosti i broja stečajeva. A poduzetnici? U globalnoj ekonomiji, trebaju znati što planiraju ključni donositelji odluka.

Naposljetku, ako osobna potrošnja krene značajnije padati, onda će i BDP.