Ako cijena barela nafte ostane povišena, nećete plaćati više samo kad natočite rezervoar. Skuplji dizel, naime, ulazi u transportne cijene. Skuplja energija ulazi u proizvodnju. Promjene cijena energije prenose se na čelik, cement, bitumen i druge energetski intenzivne proizvode. Za građevinsku, transportnu ili proizvodnu kompaniju pitanje nije samo – koliko će koštati nafta Brent? Pitanje glasi: koliko će vam ostati od ugovorene ponude? I tko zapravo preuzima rizik rasta cijena?
PRVO PRAVILO: NE PREUZIMAJTE RIZIK RASTA CIJENA KOJI MOŽETE PRENIJETI
Ako ste ugovor potpisali prije šest ili dvanaest mjeseci po fiksnoj cijeni, a u međuvremenu su porasle cijene materijala, energija, transport i plaće, prihod možda izgleda potpuno u skladu s planom. Istovremeno, vaša se marža topi! Zato kažem: rizik koji možete prenijeti, ne preuzimajte na sebe.
Najjednostavniji hedge zato često uopće nije financijski derivat. Kod dugoročnijih ugovora to može biti indeksacijska klauzula. Što to znači? Cijena se može vezati uz unaprijed dogovoreni indeks inflacije, energije, građevinskog materijala ili drugog relevantnog troška. Ako želite, možete iskoristiti kalkulator indeksacije koji, kao bazu, koristi potrošačku inflaciju HICP.
Drugi oblik prirodnog hedžiranja je usklađivanje nabave i prodaje. Ako kupac prihvaća kvartalnu korekciju prodajne cijene prema cijeni ključnog inputa, velik dio rizika više nije potrebno kompenzirati financijskim instrumentima.
Treći je ugovaranje fiksne cijene s dobavljačem. Tada rizik ne nestaje — preuzima ga dobavljač i uračunava u svoju cijenu.
DRUGO PRAVILO: KAD TREBA KORISTITI FINANCIJSKE INSTRUMENTE
A što ako ne možete iskoristiti ova tri oblika? Poslužite se financijskim instrumentima.
Ako znate da ćete za šest mjeseci trebati određenu količinu robe, forward ugovorom možete danas ugovoriti cijenu buduće kupnje. To je bilateralni OTC ugovor i zato se može prilagoditi konkretnoj količini, datumu i robi koju poduzeće treba.
Futures ili budućnosnice rade sličnu ekonomsku stvar, ali su standardizirane i njima se trguje na burzi. Zbog toga imaju veću likvidnost, ali se količina, datum i specifikacija ugovora ne mogu prilagođavati potrebama pojedinog poduzeća jednako kao kod forwarda.
O razlici između forwarda i futuresa čitajte ovdje. Za male i srednje poduzetnike ključna je odluka što zapravo želimo zaštititi.
Na raspolaganju su vam četiri mogućnosti:
1. Forward — kad znate količinu i datum. Primjeren je poduzeću koje ima relativno predvidivu buduću potrebu za energentom, sirovinom ili devizom. Prednost? Prilično precizno prilagođavanje izloženosti. Nedostatak – odričete se koristi ako tržišna cijena krene u vašu korist, uz counterparty i ugovorne rizike.
2. Futures — kad postoji dovoljno likvidno standardizirano tržište. Koristan je za robu poput nafte ili nekih metala. Pritom mora voditi računa o temeljnom riziku: proizvod koji stvarno kupujete nije nužno identičan instrumentu kojim se štitite. Tu su i margin calls, što znači da hedge može zaštititi ekonomsku maržu, a istodobno privremeno povećati potrebu za likvidnošću.
3. Opcija — kad želite osiguranje, ali ne želite izgubiti korist od pada cijene. Call opcija može postaviti maksimalnu cijenu inputa. Ako cijena eksplodira, opcija vas štiti, ako cijena padne, i dalje možete kupovati jeftinije. Cijena te fleksibilnosti je premija.
4. Collar — kad želite smanjiti trošak zaštite. Kupnjom jedne opcije i prodajom druge može se definirati raspon unutar kojeg se cijena kreće. Time se premija može značajno smanjiti ili približiti nuli. Istodobno se odričete dijela koristi ako cijena ode snažno u vašu korist.
NE TREBATE POSTATI TRGOVAC INSTRUMENTIMA
Cilj hedginga nije pobijediti tržište niti pogoditi cijenu nafte za šest mjeseci. Cilj je zaštititi maržu i novčani tok. Dakle, mali ili srednji poduzetnik ne treba postati trgovac derivativnim instrumentima.
Uz to, ako je buduća potrošnja neizvjesna, zaštita 100 % očekivane količine već po sebi otvara dodatnu špekulaciju. Razumnije može biti, primjerice, zaštititi 50–70 % izvjesne bazne potrošnje tog inputa, a ostatak ostaviti tržištu.
Isto vrijedi za rok. Umjesto jedne velike pozicije, možete zaštititi dio izloženosti danas, drugi dio za tri mjeseca, a treći za šest. Naime, ovdje nije riječ o idealnom trenutku, nego o tome da se “poravnaju” veće oscilacije.
Na kraju nam ostaje temeljni rizik, odnosno rizik da se cijena instrumenta i stvarne, konkretne robe (npr. čelika) ne prate jednako. Građevinsko poduzeće vjerojatno ne može izravno hedžirati baš onu armaturu, cement ili dizel koje kupuje od lokalnog dobavljača. Može eventualno koristiti povezani tržišni instrument.
Ali taj temeljni rizik uvijek ostaje. Zato prije korištenja bilo kojeg derivata treba izračunati korelaciju između vlastite nabavne cijene i tržišnog benchmarka. Ako je korelacija slaba, i zaštita će biti slaba.
Najprije je zato potrebno mapirati ove rizike i izračunati njihov utjecaj. Nije isto sudjeluje li neka cijena s 2 posto ili 25 posto u vašim troškovima.
Zato bih cijelu strategiju kojom kontrolirate rizik rasta cijena sveo na tri koraka:
- Fiksirajte ono čiji rast ne možete podnijeti.
- Indeksirajte ono što možete prenijeti kupcu.
- Hedžirajte samo preostali rizik koji je dovoljno velik da ugrozi maržu ili novčani tok.
Ako želite pomoć u pronalaženju najbolje opcije za vas, dogovorimo sastanak.
