“Svi podižu, ja ne čujem”, parafrazirat ću uz podignute ruke. Naime, iako je javna pozornost ovih dana na štrajku ili stadionu, poduzetnici bi trebali gledati u drugom smjeru. A taj smjer su indikatori najvećih svjetskih ekonomija i njihove obveznice. Zašto vas se to tiče? Jer to utječe na to hoće li vaše investicije i projekti biti profitabilni u narednim godinama. Evo i zašto.
SVI PODIŽU, JA NE ČUJEM: UPORNI RAST PMI
Američki Flash Composite PMI u rujnu dosegnuo je vrijednost od 58,4 (referentna vrijednost je 50), najvišu razinu od srpnja 2021. To je podatak koji vrijedi promatrati u kontekstu cijele godine, ali i posljednjih 12 mjeseci: američka ekonomija zasad ne pokazuje znakove naglog usporavanja.
Za poduzetnike to nije nužno dobra vijest.
Snažna gospodarska aktivnost, rast troškova i ponovni inflacijski pritisci daju FED-u manje razloga za spuštanje kamatnih stopa. Tržište je zbog toga ponovno počelo ugrađivati mogućnost dodatnog povećanja kamatnih stopa, dok su prinosi na američke 10-godišnje i 30-godišnje državne obveznice ponovno na vrlo visokim razinama. Naime, desetogodišnja obveznica je na preko 5,2 posto i najvišoj razini još od 2007.
Sličan signal dolazi iz Japana. Njihov kompozitni PMI u rujnu iznosi 52,5, i dalje iznad granice od 50 koja razdvaja rast od pada aktivnosti. Drugim riječima, problem možda nije recesija. Problem za dužnike može biti upravo suprotan: gospodarstvo ostaje dovoljno snažno da kamatne stope ostanu visoke dulje nego što smo očekivali.
ŠTO TO ZNAČI ZA MALE I SREDNJE PODUZETNIKE
Pouke za hrvatskog malog i srednjeg poduzetnika se mogu sažeti u tri točke:
- Prestao bih izrađivati poslovni plan pod pretpostavkom da će kamatne stope uskoro pasti. To se trenutačno ne čini vjerojatnim, posebno ne u bližoj budućnosti.
- Postojeći dug testirao bih u barem tri scenarija: sa sadašnjom kamatnom stopom, s rastom od 100 baznih bodova i s rastom od 200 baznih bodova. Ne bih gledao samo novi iznos rate. Provjerio bih što se događa s DSCR-om, pokrićem kamata i slobodnim novčanim tokom.
- Provjerio bih ročnu strukturu cijele pasive. Poduzeće može imati prihvatljiv omjer neto duga i EBITDA-e, a svejedno biti financijski ranjivo ako mu prevelik dio obveza dospijeva kratkoročno.
Jednom kad imate ovakav pregled situacije, možete provjeriti jesu li vaši projekti i investicije i dalje profitabilni u novom okruženju te trebate li reprogramirati svoje obveze.
TREBATE LI FIKSIRATI?
Ne tvrdim kako će fiksna kamatna stopa sigurno biti jeftinija od varijabilne. Nitko danas ne zna gdje će Euribor biti za dvije ili pet godina. To ovisi o previše faktora da bi se moglo pouzdano utvrditi.
Pravo pitanje glasi: koliko vas može stajati neizvjesnost i možete li si je priuštiti? Pojednostavljeno, biste li radije umjesto scenarija gdje su opcije -10 ili +50 radije imali opcije +10 ili +20?
O tome sam nedavno pisao u tekstu o izboru između fiksne i varijabilne kamatne stope. Fiksiranje kamatne stope nije oklada o kretanju stopa u budućnosti. To je kupnja izvjesnosti. Fiksna stopa koja je danas nešto skuplja može se promatrati kao premija osiguranja.
Postoji i srednje rješenje: dio duga fiksirati, a dio ostaviti uz varijabilnu stopu. Time se može osigurati minimalni scenarij koji poduzeće mora moći servisirati, a zadržati dio koristi ako kamatne stope ipak padnu.
Kod većih izloženosti moguće je koristiti i interest-rate swap, kojim se ekonomski varijabilna kamata pretvara u fiksnu, odnosno interest-rate cap, kojim se postavlja gornja granica kamatne stope uz plaćanje premije. Za tipično malo ili srednje poduzeće ti instrumenti imaju smisla tek kad je izloženost dovoljno velika, rok dovoljno dug, a korist od zaštite veća od troška i složenosti instrumenta.
Zato apeliram: poslušajte što nam govore financijska tržišta i indikatori. Izradite ove scenarije i testirajte hoće li vaše investicije i dalje donositi prihvatljiv prinos. Ako ne, znate gdje trebate rezati.
