Tko već nije, upravo zaključuje godišnje financijske izvještaje. Pravo je to vrijeme za kvalitetnu analizu i sprječavanje ključnih financijskih pogrešaka u budućnosti. Stižu kvartalni rezultati burzovnih kompanija s druge strane Atlantika, što se odražava na S&P500: donosim kratak pregled. Komentirao sam i cijene ugljena te kako je s njima povezana proizvođačka inflacija u Kini. Za kraj, provjerite što bankarima znače jedanaestice, trinaestice ili četrnaestice. Pogađate: nisu tramvajske linije!
Petak, 17.4.
RASTU PRIHODI – A DOBIT?
Uoči objave novih GFI-ja opet će se otvoriti staro pitanje: koliko su hrvatski poduzetnici zapravo profitabilni – i koliko je ta profitabilnost stvarna? Naime, većini vjerojatno raste prihod, a što je s dobiti? Prošla je godina bila najbolja ikad, a prosječna neto marža iznosila je svega 5,8 posto!
To znači da je sav poduzetnički rizik koji smo preuzeli iznosio svega 1 posto iznad trenutačne godišnje stope inflacije. Kome se onda isplati ulagati ako je profitabilnost na tako niskim razinama?
Problem je dijelom i u tome što dio poduzetnika pod svaku cijenu izbjegava profitabilnost i “smanjuju” dobit kroz razne troškove i brzopleta ulaganja. Profitabilnost treba planirati, a dobit isplaćivati. Vjerujem da hrvatski poduzetnici trebaju ciljati puno veće neto marže jer to je najkraći put do jače ekonomije, većih ulaganja i boljih plaća.
O tome kako i kada isplatiti dobit, provjerite ovdje.
Četvrtak, 16.4.
IMA LI PILOTA U AVIONU? KAKO NE RADITI SIZIFOV POSAO.
Ovaj mjesec vjerojatno predajete svoje godišnje financijske izvještaje. Često se dogodi da je rezultat bio neplaniran – bilo bolji, bilo lošiji od očekivanog. A to ne bi trebalo biti tako, jer ono što se ne planira, najčešće ispadne na vašu štetu.
Zašto je onda važno planirati rezultat? Da vam se ne dogode iznenađenja, poput porezne uzbrdice. Naime, na stotine hrvatskih poduzeća svake godine zabilježi prihod između jednog milijuna te milijun i pedeset tisuća eura, čime plaća porez na dobit od 18 posto zbog nekoliko desetaka eura većeg prihoda.
U simulaciji ovdje možete vidjeti kako je to Sizifov posao: gotovo sav dodatni prihod iznad milijun eura pojede vam – veći porez na dobit i veće akontacije u narednoj godini! Postoje i brojne druge situacije gdje “nema pilota u avionu”, odnosno gdje se napamet ili po inerciji ulazi u poslove ili investicije pa kasnije plaća skupe lekcije, umjesto savjetovanja s računovođom i/ili savjetnikom za financije.
Najmanje svaki mjesec treba znati kakvo je stanje prihoda, planiranih primitaka i izdataka te kolika je planirana dobit. Bez toga, ne vodite posao, nego posao vodi vas. Ako želite početi upravljati vašim rezultatom za 2026. godinu, dogovorimo besplatni uvodni sastanak.
Srijeda, 15.4.
ŠTO BANKARIMA ZNAČE JEDANAESTICE, ČETRNAESTICE I PETNAESTICE?
Ako bankaru kažete “jedanaestica”, vjerojatno neće pomisliti na pravac Črnomerec-Dubec, nego nešto sasvim drugo. O čemu je riječ?
Većina poduzetnika usmjerena je na prihode i dobit, rijetko na dug, a ono što nitko ne primjećuje su bankovni računi. A to zna biti vrlo dobar brzi signal o tome kako posluje. U pravilu, manje poduzeće ima jedan osnovni račun u jednoj banci, tzv. jedanaesticu (prema šifri 11 sadržanoj u IBAN-u). Ako ih ima više, to znači da radi s više banaka. To obično nije slučajno: banke nastoje “uhvatiti” depozite, pa koriste kredite, EU projekte ili druge aranžmane kako bi vezale klijenta uz sebe.
Kako poduzeće raste i razvija se, tako raste i broj odnosa s bankama. Više osnovnih računa često znači i više izvora financiranja, ali i veću kompleksnost. Razdvajanje računa nije nužno stvar kontrolinga ili potrebe, već prije svega rezultat odnosa s bankama i konkretnih poslovnih potreba.
Primjerice, “petnaestica” ili račun posebne namjene često upućuje na to da je poduzeće korisnik EU financiranja, gdje je potrebno posebno praćenje primitaka i izdataka vezanih uz taj projekt.
Zato broj i struktura računa nisu slučajni. Malo poduzeće s više računa često je “uvučenije” u bankarski sustav nego što se vidi na prvu, ali može generirati i više naknada za platni promet, više troškova internetskog bankarstva i slabiju kontrolu. Više sam puta sugerirao gašenje nepotrebnih računa i troškova.
S druge strane, veće poduzeće s jednim računom ponekad zapravo nema razvijene financijske odnose. Dobro je za takvu kompaniju, a često i nužno, imati više računa. Ovaj pokazatelj nije presudan, ali može biti jednostavan signal o tome kako posluje.
Postoje i “četrnaestice”, računi organizacijskih jedinica, koji pokazuju da, primjerice, poduzeće ima veći broj podružnica. Detalje o tome što koji broj znači te kako se koristi pronađite ovdje.
Utorak, 14.4.
KVARTALNI REZULTATI BURZOVNIH KOMPANIJA: TKO PREDNJAČI?
Ovog tjedna objavljeni su kvartalni rezultati globalnih burzovnih kompanija, dok su se tržišta suočavala s geopolitičkim napetostima i upornom inflacijom. Uobičajeno, kvartalni rezultati prvo stižu za banke. Tjedan otvara Goldman Sachs, potom slijede JPMorgan Chase, Citigroup, Wells Fargo te Bank of America. Za kraj tjedna tu su tehnološki divovi: ASML, Netflix i TSMC.
Koji sektori bi mogli požeti najbolje rezultate, a koji će neočekivano stagnirati? Provjerite u ovom kratkom pregledu.
Ponedjeljak, 13.4.
UGLJEN I PROIZVOĐAČKA INFLACIJA U KINI
Nakon dugo vremena pojavila se proizvođačka inflacija u Kini. Trading Economics prenosi: “Kineske proizvođačke cijene porasle su za 0,5 % u ožujku 2026. u odnosu na prethodnu godinu, nadmašivši očekivanja rasta od 0,4 % i preokrenuvši pad od 0,9 % u veljači. Ovo je označilo prvo povećanje od rujna 2022., čime je završen najduži deflacijski niz u desetljećima, uglavnom potaknut naglim porastom globalnih cijena roba, posebno energije, uz poboljšane uvjete ponude i potražnje u određenim domaćim industrijama.”
Nastavlja kako su na mjesečnoj razini proizvođačke cijene porasle za 1,0 %, što je najviše od 2022. Vidjet ćemo hoće li se najnoviji podaci o kineskoj osobnoj potrošnji pokazati stabilnijima. Ako je potrošnja krhka, a dođe do rasta proizvođačkih cijena, to neće više djelovati kao deflacijski stabilizator za globalnu ekonomiju.
Ovdje bih se prisjetio vrlo važnog uvida Damira Odaka iz ECB-a. On je ustvrdio kako je ugljen ključan za kinesko kretanje cijena. Cijene ugljena vidljivo rastu, ponajviše zbog geopolitičkih okolnosti, pa je strah od prekida opskrbe naftom i plinom uzrokovao i snažnije oslanjanje proizvođača struje na ugljen.
Dodajmo tome val hladnoće na ključnim tržištima krajem zime te određene sigurnosne probleme u australskim rudnicima. Međunarodna agencija za energiju (IEA) je u prosincu 2025. objavila kako se dugoročno očekuje pad cijena ugljena. Prisjetimo se: “Kina je zemlja s najvećim trgovačkim suficitom i, shodno tome, značajnim deviznim rezervama. Predugo razdoblje inflacije (na Zapadu) nije nešto što se sviđa kreditorima (na Istoku).”
***
Ne propustite sljedeću čitanku! Prijavite se na besplatni newsletter ovdje.
Ako želite pronaći neki od prošlih brojeva, potražite ga ovdje.
