Već smo na gotovo 250 tjednih pregleda koji su započeli duboko u koronakrizi i paradigmatskoj promjeni u svjetskim financijama. Raduje me što velik broj izvrsnih domaćih ekonomista, menadžera i poduzetnika već godinama prati ovu rubriku. Pozivam vas da se, ako niste, besplatno prijavite za primanje ove čitanke subotom u vaš inbox na dnu teksta. U ovom tjednu sam, s edukativne strane, pisao o ciklusu konverzije gotovine i ukupnom trošku vlasništva. Komentirao sam i stanje u građevinskom sektoru te analizirao u kojim su industrijama loši krediti češći, a u kojim rjeđi te kako se to tiče svakoga od nas.
Petak, 18.9.
ŠTO JE TOTAL COST OF OWNERSHIP (TCO)?
Cijene su vrlo aktualna tema u našoj ekonomiji. No, kao što dobro znamo, nabavna cijena rijetko odražava stvarni trošak korištenja nekog stroja, vozila, nekretnine ili softvera. Gotovo svaka značajnija investicija uz sebe veže druge troškove: održavanja, energije, edukacije korisnika, rashodovanja ili zbrinjavanja, ugradnje, osiguranja, potrošnog materijala i brojnih drugih.
Tu je još i jedna potencijalno odbitna stavka: ostatak vrijednosti. Kako to sve spojiti u jedno? Saznajte u ovom članku što je TCO ili ukupni trošak vlasništva te koje su glavne prednosti i mane ovog pristupa!
Četvrtak, 17.9.
GRAĐEVINARI: TRI STAVKE KOJE TREBATE ZNATI PRIJE IZDAVANJA SLJEDEĆE PONUDE
U srijedu sam pisao o nezavidnom položaju u kojem se našao građevinski sektor. Pritom jednostavno povećanje cijena za inflaciju nije jamstvo očuvanja dobiti. Vaša struktura troškova može mijenjati drukčije od potrošačke stope inflacije, odnosno porasta košarice običnih građana.
Prije izdavanja sljedeće ponude predlažem da odgovorite na tri pitanja:
1. Koliko je novac izgubio na kupovnoj moći?
Ako cjenik niste mijenjali dvije ili tri godine, usporedba samo s posljednjom godišnjom stopom inflacije nije dovoljna. Važna je kumulativna promjena cijena od trenutka ugovaranja. Iskoristite moj kalkulator indeksacije plaća i ugovora za usklađivanje s općom inflacijom kao početnu točku.
2. Koliko košta čekanje novca?
Čak i kad kupac plati cijeli račun, nije svejedno je li to danas ili za tri mjeseca. Dok čekate naplatu, posao financirate vlastitim ili posuđenim novcem. Oba imaju cijenu.
Primjer: kad na 100.000 eura čekate 90 dana, uz godišnji trošak financiranja od samo 8 %, to iznosi okvirno 1.973 eura. To je vrlo konkretan trošak!
Trošak čekanja, ako ga ne izračunate, umanjuje vašu zaradu. Rok plaćanja zato nije administrativna sitnica!
3. Koliko košta rizik da novac ne dobijete?
Čekanje naplate i nenaplata nisu isti problem. Ako imate internu cijenu novca (npr. kredita) od 6,75 % i vjerojatnost stečaja / blokade kupca od 5 %, godišnja naknada za rizik iznosi 12,37 %. Dakle, ako počinjete sada, a novac čekate godinu dana, vaša ponuda treba biti 12,37 posto skuplja nego kod avansiranja.
Napominjem kako inflaciju, čekanje i rizik ne treba mehanički zbrajati: ako nominalna cijena financiranja već uključuje inflaciju, njeno ponovno dodavanje značio bi dvostruki obračun.
U uvjetima sporijeg rasta nije dovoljno prodati. Treba pitati koliko će od te prodaje ostati — i kad će novac zaista stići. Jer sve to utječe na rezultat.
Srijeda, 16.9.
GRAĐEVINARSKI KRUH SA SEDAM KORA: SEKTOR USPORAVA, TROŠKOVI RASTU
HNB u jesenskoj projekciji očekuje rast hrvatskoga gospodarstva od 2,4 % u 2026. Velimir Šonje oprezniji je: njegova projekcija predviđa 1,9 %, odnosno pola postotnog boda manje. Razlika nije nevažna, ali za poduzetnike je važnija zajednička poruka: poslovanje treba planirati uz sporiji rast.
HNB očekuje jačanje aktivnosti u drugom dijelu godine, dok Šonje naglašava slabiju domaću potražnju, usporavanje zapošljavanja i iscrpljivanje poticaja iz NPOO-a. Ni HNB ne zanemaruje nepovoljan scenarij: upozorava na rizike nižeg rasta i više inflacije.
Podaci DZS-a o izdanim građevinskim dozvolama u prvih sedam mjeseci dodatno podcrtavaju potrebu za oprezom. Naime, vrijednost radova na zgradama (koje čine preko 87 posto izdanih dozvola i gotovo tri četvrtine vrijednosti građevinskih radova) bila je 10,9 posto niža nego u istom razdoblju lani, a površina zgrada bila je 16,4 posto niža.
Dakle, ne samo što su kvadrati bili skuplji, nego k tome i “roba” teže ide!
Neugodan je to spoj: prodaju nije lako povećavati, kupci su sve troškovno osjetljiviji, a troškovi ne prestaju rasti. Posebno je to izraženo kod troška plaća.
Naime, plaće u ovom sektoru još su u 2024. rasle niže od općeg prosjeka. U 2025. su rasle brže, a u prvom dijelu ove godine je razlika bila najočitija.
Građevinarstvo je zabilježilo 13,1 posto rasta bruto plaća u prvih sedam mjeseci u odnosu na isto razdoblje lani, dok je u čitavoj ekonomiji rast iznosio 8,8 posto.
Zato je važno zaštititi svoje poslovanje od ovih utjecaja i sačuvati dobit: o čemu sam pisao u četvrtak.
Utorak, 15.9.
LOŠI KREDITI U EU: KOME IDE BOLJE, A KOME LOŠIJE?
Kad neko poduzeće prestane uredno vraćati kredit, to nije samo njegov problem. On se može preliti na dobavljače, zaposlenike i financiranje novih poslova.
Zato loši krediti i podaci o njima nisu zanimljivi samo bankarima. Poduzetnicima mogu pomoći da bolje razumiju što se sutra može dogoditi njima, ali i lakše shvatiti zašto im banka postavlja određena pitanja. Neprihodujući ili loši krediti, odnosno NPL-ovi (non-performing loans), pokazuju gdje je naplata već postala problematična. Njihov udio mjeri se iznosom takvih kredita u ukupnom kreditnom portfelju.
Primjerice, NPL omjer od 5 % znači da je od svakih 100 eura kredita njih pet neprihodujuće. To ne znači da je 5 % poduzeća pred stečajem. Na temelju EBA-inih podataka, koje objavljuje i Scope Ratings, sastavio sam svojevrsni semafor. Posljednji raspoloživi podaci odnose se na kraj ožujka 2026.
Građevinarstvo ima visok udio loših kredita, uz poboljšanje tijekom posljednje godine. Informacije i komunikacije imaju niži NPL omjer, ali najveće godišnje pogoršanje među promatranim djelatnostima.
Razinu problema i smjer promjene zato treba čitati zajedno. Što vi možete učiniti s tim informacijama? Evo prijedloga:
1. Pri prodaji na odgodu plaćanja, pogoršanje u djelatnosti kupca može biti povod za provjeru njegove likvidnosti, dospjelih obveza i urednosti plaćanja. Sektorski podatak pomaže postaviti pitanja, odluka o limitu i roku plaćanja traži podatke o konkretnom kupcu.
2. Kod razgovora s bankom, korisno je pokazati vlastiti novčani tok, pokriće otplate duga i otpornost na pad prihoda. Time poduzeće može obrazložiti zašto njegov rizik odstupa od sektorskog prosjeka.
3. Kod procjene cijene financiranja, važno je razumjeti da ugovorena kamatna stopa nije isto što i očekivana zarada. Dio dužnika neće platiti sve što duguje, a dio potraživanja može se naknadno naplatiti.
Semafor, naravno, ima ograničenja. Pad NPL omjera može odražavati naplatu, ali i otpise, prodaju loših kredita ili rast ukupnog kreditiranja. Riječ je o europskom bankovnom uzorku, a ne zasebnoj ocjeni hrvatskih poduzeća.
Sve ovo pokazuje vam da rizik naplate ima itekako veze s cijenom novca. Što je manja vjerojatnost naplate, to će novac biti skuplji i obratno. A zašto svaki poduzetnik treba pratiti NPL-ove, provjerite ovdje.
Ponedjeljak, 14.9.
KOLIKO JE DANA VAŠ NOVAC “POD KLJUČEM”?
Ciklus konverzije gotovine ili neto novčani ciklus mjeri nešto što nijedan izvještaj ne pokazuje izravno, a ključno je za vaš opstanak. Pitanje glasi: znate li koliko dana prođe od trenutka kad platite dobavljaču do trenutka kad vam novac od kupca sjedne na račun? Moji čitatelji znaju da korištenje novca za ovo vrijeme košta. A znate li koliko? Provjerite ovdje.
***
Ne propustite sljedeću čitanku! Prijavite se na besplatni newsletter ovdje.
Ako želite pronaći neki od prošlih brojeva, potražite ga ovdje.
