Tjedna čitanka #247

Financijska stabilnost

Stigli su novi podaci o inflaciji za kolovoz: provjerite što nam otkrivaju podaci iz Hrvatske i ostatka eurozone. Domaća poduzeća uzimaju sve više kredita i sve ih urednije vraćaju, a je li bolje uzeti fiksnu ili varijabilnu kamatnu stopu? Saznajte kakva vam je financijska stabilnost u pet pitanja te zašto je zabluda da veći rast ujedno nosi — više novca.

Petak, 4.9.

KAKO TO DA VEĆI RAST ZNAČI – MANJE NOVCA?

Rast prihoda ste planirali na 20 posto, a mislite da će vam to donijeti više novca? Možda ste opasno u krivu. Promocija može povećati promet, a istodobno smanjiti dobit. Veća prodaja traži veće zalihe i potraživanja.

Dobavljači, plaće i porezi obično se moraju platiti puno prije nego što novac od kupaca stigne na račun. Provjerite, dakle, kako spriječiti da vam se visok rast ne obije o glavu!

Četvrtak, 3.9.

SAZNAJTE KAKVA VAM JE FINANCIJSKA STABILNOST U 5 PITANJA

Jedan od mojih najdražih analitičara, John Authers s Bloomberga, posljednjih tjedana dolazi do istog pitanja: zašto dugoročni prinosi ostaju visoki upravo kad dio klasičnih makroekonomskih pokazatelja upućuje na usporavanje?

O sličnom sam problemu pisao kroz prinose na 30-godišnje američke TIPS obveznice, duraciju te izbor između fiksne i varijabilne kamatne stope. Uz to je Velimir Šonje ovih dana otvorio i pitanje terminske premije.

Zato ne želim još jednom objašnjavati tržište obveznica. Ono na što Authers upozorava može se sažeti ovako:

  • inflacija se spustila s ranijih vrhunaca, tržište rada pokazuje znakove usporavanja, ali korporativne zarade ostaju snažne
  • istodobno se države snažno zadužuju, dok AI, energetika, infrastruktura i obrana stvaraju golemi novi investicijski ciklus.

Drugim riječima, postoji velika potražnja za kapitalom.

Naravno, sasvim je moguć scenarij u kojem centralne banke prije ili kasnije počnu spuštati kratkoročne kamatne stope, no to se u sljedećih nekoliko dana neće dogoditi, upravo suprotno!

Dugoročna cijena kapitala teško će se vratiti na razine iz ere gotovo besplatnog novca. Za vlasnika poduzeća to je važnije od pokušaja pogađanja sljedeće odluke ECB-a ili FED-a.

KOLIKO SE ZAISTA DOBRO DRŽITE?

Iz iskustva sam svjestan kako ne postoji jedan pokazatelj koji vlasniku može odgovoriti je li njegova financijska pozicija dobra.

Zato u svjetlu ovih tektonskih promjena predlažem sljedećih pet pitanja koji vam mogu reći više o tome kakva je vaša financijska stabilnost:

1. Kakva je ročna struktura pasive? U prijevodu, koliko financijskih obveza dospijeva unutar 12, 24 i 36 mjeseci?

2. Jesu li dugotrajna sredstva financirana dugoročnim izvorima? Tu ponovno postaje važan koeficijent stabilnosti i pitanje je li struktura izvora financiranja usklađena sa strukturom imovine.

3. Koliko prostora postoji za skuplji dug? Odnosno, što bi se moglo dogoditi s pokrićem kamata i DSCR-om ako refinanciranje bude skuplje za 100, 200 ili 300 baznih bodova?

4. Koliko se EBITDA stvarno pretvara u novac? Naime, dug se ne vraća EBITDA-om. Vraća se novčanim tokom. Zato treba gledati CAPEX, promjene obrtnog kapitala i konačno, slobodni novčani tok.

5. Jesu li nove investicije još uvijek dovoljno profitabilne? Ako cijena kapitala ostane strukturno viša, novi CAPEX ili akvizicija moraju ostvarivati odgovarajući ROIC iznad WACC-a. Projekt koji je stvarao vrijednost uz WACC od 6 % može je uništavati ako se WACC podigne na 9 %.

Srijeda, 2.9.

VIŠE KREDITA PODUZEĆIMA, A UREDNIJE VRAĆANJE

HNB piše kako su se NPL-ovi ili krediti koji se ne vraćaju uredno kod nefinancijskih društava u samo šest mjeseci spustili s 3,7 na 3,3 posto. Istodobno se kreditiranje poduzeća nastavilo povećavati, što je dobar znak jer znači da kvantiteta danog duga ne ide nauštrb kvalitete.

Kako to izgleda u europskom kontekstu? ECB javlja kako za značajne europske banke isti NPL iznosi 3,44 %, a EBA javlja kako je u cijeloj EU taj pokazatelj 3,3 %. Dakle, Hrvatska je praktički na europskom prosjeku ili malo bolja. A to nije baš ono što bi se očekivalo nakon nekoliko godina inflacije, energetskog šoka, rasta troška plaća i rasta kamatnih stopa.

Kod europskih malih i srednjih poduzeća ovaj je pokazatelj viši, odnosno između 4,4 i 4,7 %. U Hrvatskoj je vjerojatno odnos sličan za ovu skupinu koja je obično nešto rizičnija.

Međutim, kod hrvatskih kućanstava ove su performanse nešto slabije od europskog prosjeka (3,2 % u RH naspram 2,14 % unutar eurozone). Moja je hipoteza kako je riječ prvenstveno o različitoj strukturi cjelokupnog duga kod kućanstava (stambeni/gotovinski/kartični/revolving/ostalo), prije nego bilo kakvim poteškoćama kod stambenih kredita.

Ako vas zanima zašto svaki poduzetnik treba znati kako se kreću podaci o NPL-ovima, provjerite ovaj članak.

Utorak, 1.9.

ŠTO SE KRIJE IZA NOVIH PODATAKA O INFLACIJI

Najnovije vijesti o inflaciji u kolovozu ističu kako je inflacija u eurozoni značajno porasla te sada iznosi 3,3 posto godišnje po harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena (o različitim metodologijama i vrstama inflacije ovdje). U Hrvatskoj je pak inflacija po istoj metodologiji iznosila 3,7 posto na godišnjoj razini. Vijesti uglavnom prenose 4,1 posto rasta, koliko iznosi po IPC-u.

Glavni uzrok rasta i u Hrvatskoj i u Europi bila je energija. U Hrvatskoj su troškovi energije porasli 17,4 posto na godišnjoj razini, a u europodručju 14,3 posto. Razlike? Nekoliko ih je:

1. Udio različitih skupina proizvoda i usluga na domaćem tržištu i onom eurozone nije jednak, ako uspoređujemo HICP i IPC strukturu.

2. Industrijski neprehrambeni proizvodi bez energije kod nas su pojeftinili za 1,3 posto, dok su u eurozoni poskupjeli za 1,2 posto.

3. Hrana, piće i duhan kod nas su rasli 0,1 posto, a u eurozoni 1,2 posto.

4. Glavna komponenta u eurozoni, usluge (46,8 posto udjela), rasle su za 3 posto, dok kod nas imaju 25,5 posto udjela i rasle su za čak 7,2 posto.

Dakle, hrvatska i europska inflacija naoko konvergiraju, no uzroci zašto su stope puno bliže ne mogu se pripisati samo energetskom šoku.

Kod nas, velik značaj još uvijek ima visok rast cijena usluga, gdje dominantnu ulogu ima rast troška plaća. HNB je za ovu godinu prošlog prosinca prognozirao rast bruto plaća od 6 posto (u srpnju 7,9 posto), no u prvih šest mjeseci zabilježili smo 8,8 posto i to znači da je pritisak na taj dio troškova još uvijek vrlo snažan.

Zaključno, rast produktivnosti ključan je ako želimo zadržati stabilan realan rast plaća koji nas neće uvesti u inflatornu spiralu. A kako povećati produktivnost u svom poduzeću? O tome više na skorašnjoj Dobitnoj formuli.

Ponedjeljak, 31.8.

FIKSNA ILI VARIJABILNA KAMATNA STOPA: KOJA JE BOLJA?

Rasprava o tome je li bolja fiksna ili varijabilna kamatna stopa gotovo uvijek krene pogrešnim pitanjem. Naime, pita se što je jeftinije, a to je pitanje na koje — nitko ne zna odgovor. Saznajte koje je ispravno pitanje te kako ugovoriti onu kamatnu stopu koja vam najbolje odgovara u ovom članku.

***

Ne propustite sljedeću čitanku! Prijavite se na besplatni newsletter ovdje.

Ako želite pronaći neki od prošlih brojeva, potražite ga ovdje.

Nema besplatnog ručka - ali podjela ovog članka je najbliže besplatnosti što imamo: