Jedan od ključnih pokazatelja uspješnosti poslovanja su povrat na imovinu (ROA) i povrat na kapital (ROE). Iako na prvi pogled to može izgledati dobro, visok ROE i ROA te, uz to, vrlo sličan ili jednak jedan drugom, znak su financijske pogreške ili slabosti u upravljanju kapitalom. Znate li o čemu je riječ?
VISOK ROE I ROA: GDJE JE FINANCIJSKA POLUGA?
Jedna od glavnih razlika između ROE i ROA je učinak financijske poluge (duga). Doslovna formula glasi:
ROE = ROA x Financijska poluga,
odnosno, ako raspišemo desnu stranu,
ROE = Dobit/Aktiva x Aktiva/Kapital.
ROE mjeri povrat koji ostvaruju vlasnici na uloženi kapital, dok ROA mjeri koliko se učinkovito koristi imovina. Ako su ROE i ROA jednaki ili vrlo slični, to sugerira da poduzeće koristi vrlo malo ili nimalo duga. Iako izbjegavanje zaduživanja može izgledati sigurno, poduzeća često mogu poboljšati svoj povrat korištenjem umjerene količine duga. Zašto? Dug će, naime, povećati povrat na kapital (ROE) bez proporcionalnog povećanja imovine (ROA). A svaka imovina je trošak!
MOŽE LI RAST POSLOVANJA BITI VEĆI?
Ako su oba pokazatelja, ROE i ROA, visoki, a poduzeće nema dug, uprava možda propušta priliku da iskoristi povoljno financiranje duga za rast poslovanja. Često se to događa zbog praktičnih implikacija teorije hijerarhijskog reda: prvo se koristi interno financiranje.
Ispravna kombinacija duga i kapitala može povećati povrat na kapital bez značajnog povećanja rizika, pogotovo u razdobljima niskih kamatnih stopa. Dobro, to razdoblje je sada gotovo, no stope su ponovno pred smanjenjem pa treba dobro planirati naredno razdoblje.
OPORTUNITETNI TROŠAK I OMJER ISPLATE DOBITI
Korištenje duga, kad je opravdano i kontrolirano, omogućuje bolje korištenje imovine i kapitala. Previše konzervativna struktura kapitala može ograničiti potencijal za rast i proširenje, što dugoročno može rezultirati gubitkom konkurentske prednosti.
Stoga, kada su ROE i ROA slični i visoki, to može ukazivati na neiskorištenost financijske poluge, nedovoljnu agresivnost u investiranju i nedostatak optimalnog upravljanja kapitalom. Korištenje duga može povećati učinkovitost i omogućiti veću dobit za dioničare, a nepromišljeno izbjegavanje tog alata može biti financijska pogreška.
Neke kompanije imaju značajan rast, ali su zadržale konzervativnu strukturu kapitala, oslanjajući se na vlastite resurse umjesto duga. U početnim fazama poslovanja ili kad su ostvarivale visoku profitabilnost, njihovi povrati na kapital (ROE) i na imovinu (ROA) bili su gotovo identični, što ukazuje na odsutnost poluge. No, bez aktivnog korištenja duga za financiranje širenja ili povećanja vrijednosti za dioničare, propušta se prilika za povećanje ROE.
Štoviše, situacija postaje još nepovoljnija ako takva poduzeća imaju nizak udio isplate dobiti. Ako dioničari ili udjelničari ne dobivaju značajan povrat kroz isplatu dobiti ili dividendi, već se ona zadržava, postavlja se pitanje: zašto onda imati udio ili dionice? Poduzetništvo, odnosno investiranje u poduzetnički pothvat, mora donositi povrat na uloženi kapital, posebno zbog značajnog preuzetog rizika.
Posebno je tragično kad poduzeće ne koristi tu zadržanu dobit za daljnje investicije ili širenje kroz zaduživanje. Kad je udio isplaćene dividende nizak, a financijska poluga slaba, dioničari nemaju korist ni od visokog ROE-a, niti od dugoročnog rasta temeljenog na reinvestiranju dobiti.
